BIH-DNEVNI AVAZ-4.XI. 2002. RAZGOVOR S KARDINALOM PULJIĆEM

BiH DNEVNI AVAZ 4. XI. 2002. Ovakvo državno ustrojstvo BiH ne daje motivaciju nego obeshrabruje Razgovor s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom vrhbosanskim Razgovarao Husein Orahovac Kardinal Vinko Puljić jedan je od vjerskih poglavara u BiH o kojemu su mediji u našoj zemlji i susjednoj Hrvatskoj možda najviše pisali. Kvalificiralo ga se "Tuđmanovim kardinalom", "Kardinalom od Bosne", velikim domoljubom, izdajicom BiH, zakletim HDZ-ovcem, istinskim borcem za prava Hrvata... Sve te kvalifikacije kardinala Puljića nisu izmijenile: radio je jednako predano na jednakopravnosti svih žitelja BiH na način koji je on smatrao najboljim. Nerijetko je znao - dakako, svjesno - "uplivati" u vode politike, ističe list. - Tvrdite da međunarodna zajednica nije htjela istinski riješiti pitanje BiH. Na čemu temeljite svoju tezu? = (...) U pravu ste da je potrebno tu tvrdnju obrazložiti... Prvo bih rekao da se ovaj potpisani mir u BiH dogodio uz pomoć međunarodne zajednice. Hvala svima koji su pomogli da se strahota rata zaustavi, ne ponovilo se nikada takovo stradanje. Ali, proces izgradnje mira nije išao putem ispravljanja nepravde, nego se dogodilo ozakonjenje prava jačega. Prva nepravda je podijeljenost BiH. Nadalje, naslov republika oduzeto je od države i dano entitetu. Potpisano u Aneksima 6 i 7 nije se istim mjerilima pravio pritisak da se provede. Nadalje, znamo da je veliki problem što ti međunarodni predstavnici ne uvažavaju svu složenost ovih prostora. (...) Za vrijeme komunističkog režima nacionalni i osobni identitet je potiskivan. Kada se pojavio put u demokraciju, to je eskaliralo u potrebu iživljavanja u svom identitetu - jasno da su kreatori rata to izmanipulirali za svoje ciljeve kroz rat i stvaranje mržnje. Nakon potpisivanja prestanka rata, potrebno je istinski bilo voditi računa o toj našoj različitosti po etničkoj, kulturnoj i vjerskoj pripadnosti te ne ignorirati rane koje bole. Trebalo je svjesno pristupiti procesu koji će liječiti ratne rane i davati sigurnost. Krivo se pristupilo procesu izmirenja kroz sinkretizam i ponovno ignoriranje te stvarnosti i u nekim segmentima istinski dvostrukim mjerilima, što je dodatno davalo povoda ekstremnim reakcijama. Ljudi koji vrše ovdje službu protektora, nisu smjeli to ignorirati i varati sebe i druge. Iako su o tome znali ljudi od moći, ipak su pravili takve poteze koji nisu vodili rješenju nego reakcijama koje zbunjuju. Što reći o pristupu kažnjavanja zločinaca. Previše je to pitanje ispolitizirano. Kako to da nas uvjeravaju kako ne mogu uhvatiti glavne kreatore rata, a zvecka se oružjem i smjenjuju se vlasti, itd. O tome bi se moglo mnogo reći. - Zašto cijenite da je ovakva (daytonska) BiH neodrživa? = (...) Ova naša BiH je mala zemlja koju je Bog obdario brojnim prirodnim bogatstvima, s radnim narodima ako imaju sigurnost i motivaciju. Ovakvo državno ustrojstvo ne daje motivaciju nego obeshrabruje. Tko će ovoliki birokratski aparat uzdržavati, na tako nerazvijenoj privredi? Kako ujediniti ono što su politički interesi razjedinili? Ako nekoga treba prvog pozivati na odgovornost, to su domaći vođe. - Jesu li Hrvati jednakopravan narod u našoj zemlji? = Na papiru donekle, a u praksi? Potrebno je vidjeti uložena sredstva u ovu zemlju pa ćete vidjeti koliko je toga otišlo za obnovu kuća i posebno infrastrukture gdje Hrvati žive. O tome sam pojedinačno iznosio i OHR-u i američkom veleposlaniku, pa sam čuo da su išli na teren provjeravati. Nije lako o tome govoriti jer se odmah stvori klima mržnje i napadanja, umjesto da se stekne stvarni uvid. Čini li iste pritiske međunarodna zajednica prema svim, usporedimo u RS i povrat imovine, obnova i povratak? Dodijeljena su sredstva Vladi RS za povratak i obnovu i volio bih vidjeti koliko je to uloženo za Hrvate na tom području, (...) Napadaju me što govorim o povratku kada ga nije moguće ostvariti. Govorimo samo o jednakim pravima. (...) - Iznosite slučajeve u kojima katolicima u dijelovima BiH sa bošnjačkom većinom nije osigurano pravo na normalan vjerski život. Imate li informacija o tome kakvo je stanje, u tom kontekstu, s pripadnicima islama na prostorima sa hrvatskom većinom? = Ovdje nisu u pitanju pojedini slučajevi, kojih, nažalost, ima i na jednom i na drugom području, nego je važno shvatiti da ono što tražim svom narodu i svojim vjernicima trebam priznati i prihvatiti drugima i drugačijima. Previše je javnost oboljela od tih politizacija i manipulacija s pojedinim događanjima, (...) Provjerite kako se piše o pojedinim a kako o drugim slučajevima, pa ćete vidjeti navijački i prepoznatljiv ton iz koje "kuhinje" dolazi. Ta nejednakopravnost tretiranja malog čovjeka boli i unosi mu strah. - Šira javnost ne raspolaže informacijama o postignućima Međureligijskoga vijeća BiH. Je li zbog toga što Vijeće i nema velikih rezultata u svom radu ili se ima krivi dojam o angažmanu ovog tijela? = Međureligijsko vijeće je put traženja suradnje i dijaloga. Ono ne može riješiti sve državne i političke probleme. Slažem se da se o našem radu malo i čuje, jer te pozitivne stvari obično medijima nisu zanimljive. (...) Ipak treba reći da se Međureligijsko vijeće mora sačuvati od manipulacije. Država, političari i međunarodna zajednica u tom tijelu gledaju neko super tijelo za sva religijska i vjerska pitanja. To je krivo. Nijedna zajednica ovom suradnjom ne želi zanijekati vlastiti identitet i vlastitosti koje su važne u dogovaranju s vlastima, domaćim i stranim. - Ekumenizam danas, utopija ili realnost? = Dijalog međureligijski ili ekumenski, nema alternative. To nije nikakva utopija nego nužna potreba i nezaobilazna činjenica suživota ili života zajedno. (...) - Može li podijeljena zemlja biti jedna država? = Kako se domaći vođe nisu uspjeli složiti o zajedničkoj državi i zajedničkom životu i radu za dobro svih ljudi i etničkih zajednica na ovom prostoru, onda su došli međunarodni interesi. Nažalost, i oni su takvi da svaki predstavnik donosi instrukcije svoje zemlje koliko god se govori o dogovoru, ipak svaki predstavnik nosi obilježje interesa svoje zemlje. A stara je poslovica: gdje je puno kuharica, ručak je preslan. Previše je kuharica u ovoj BiH? Kako može ovako podijeljena zemlja biti jedna država. Upravna podijeljenost mora voditi zajedništvu, a ne da vuče svatko na svoju stranu. - Povratak Hrvata u RS? = Vidimo dobro kako se odvijao povratak katolika, koji su Hrvati u RS. Ovdje govorim o njima za koje i među kojim sam poslan, to ne znači da negiram probleme drugih. Pogotovo vidimo kakvim mjerilima se pomagalo u tom povratku jednima, a koliko drugima. Ako ne vjerujete, moguće je to ispitati kod nevladinih organizacija. Posebno se zainteresirajte kod UNHCR-a o podacima koliko su pomogli povratak Hrvata.