CH-US-teroristi-Terorizam-Diplomacija-Vlada-Obrana švicarska-le temps od 2.10.02. terorizam i ženevske konvencije ŠVICARSKALE TEMPS2.X.2002.Hoće li rat protiv terorizma utjecati na promjenu Ženevskih konvencija?"Pozor, pogibelj od
eksplozije: oprezno postupati sa Ženevskim konvencijama! Na zajednički poziv švicarske vlade i središta za humanitarnu politiku s Harvarda, Međunarodni odbor Crvenoga križa (CICR) u najmanju će ruku s oprezom poći na stručni skup koji će se od 27. do 29.I. održati na američkom sveučilištu. Službeni je cilj susreta 'učvrstiti' Ženevske konvencije, kao što kaže Mary Richardson zadužena za organizaciju, ali se neki zapravo plaše da bi se ove mogle drukčije tumačiti, pa i preispitati, postavljajući manje ambicije. Neki američki dužnosnici ne skrivaju želju da na svoj način 'osuvremene' Konvencije kako bi se mogli sučeliti s novim vrstama sukoba, kao što je rat koji se u ovom času vodi protiv transnacionalnih mreža poput Al Kaide. Pitanje nipošto nije teoretske naravi: za razliku od tumačenja Konvencija u čitavoj međunarodnoj zajednici, Washington zatočenicima u Guantanamu i dalje ne želi dati status 'ratnih zarobljenika', a da se nijedan sud
ŠVICARSKA
LE TEMPS
2.X.2002.
Hoće li rat protiv terorizma utjecati na promjenu Ženevskih
konvencija?
"Pozor, pogibelj od eksplozije: oprezno postupati sa Ženevskim
konvencijama! Na zajednički poziv švicarske vlade i središta za
humanitarnu politiku s Harvarda, Međunarodni odbor Crvenoga križa
(CICR) u najmanju će ruku s oprezom poći na stručni skup koji će se
od 27. do 29.I. održati na američkom sveučilištu. Službeni je cilj
susreta 'učvrstiti' Ženevske konvencije, kao što kaže Mary
Richardson zadužena za organizaciju, ali se neki zapravo plaše da
bi se ove mogle drukčije tumačiti, pa i preispitati, postavljajući
manje ambicije.
Neki američki dužnosnici ne skrivaju želju da na svoj način
'osuvremene' Konvencije kako bi se mogli sučeliti s novim vrstama
sukoba, kao što je rat koji se u ovom času vodi protiv
transnacionalnih mreža poput Al Kaide. Pitanje nipošto nije
teoretske naravi: za razliku od tumačenja Konvencija u čitavoj
međunarodnoj zajednici, Washington zatočenicima u Guantanamu i
dalje ne želi dati status 'ratnih zarobljenika', a da se nijedan sud
o tomu nije mogao očitovati.
Dakle, CICR je na oprezu. Na planetu gdje se međunarodno pravo sve
manje poštiva, ne samo od strane Sjedinjenih Država, ženevska
ustanova ni najmanje ne želi izazvati još jednu napuklinu koja bi
mogla dovesti do rasprodaje stečevina na području zaštite civila i
vojnika. No humanitarna organizacija ne želi biti odveć
defenzivna, držeći se grčevito 'svojih' Konvencija kao Moliereov
škrtac svoje škrinjice: 'Svijet bi bez problema mogao živjeti bez
CICR-a, ali bi milijuni ljudi na ratnim područjima bili slabije
zaštićeni da Ženevske konvencije više ne vrijede', upozorava
Francois Bugnion, direktor odjela CICR-a za humanitarno pravo koji
ipak kaže da je 'svakako otvoren za dijalog'.
Ukratko, CICR će u velikom broju doći na susret na Harvardu
zastupajući otvorenost: 'Konvencije nisu ploče Zakona i očito nisu
savršene', kaže Francois Bugnion. Osobno, u svoje ime, predlaže da
se uvede minimalna sigurnosna mreža za borce koji sudjeluju u
unutarnjim sukobima. Naime, pokazuje se da većina zarobljenih
pobunjenih boraca, za razliku od ratnih zarobljenika, dobiva teške
kazne, pa i smrtnu. Stoga, što ih priječi da ne počine zločine ako
nemaju što izgubiti.
No bit problema nije u tomu, već u pitanju odgovaraju li Ženevske
konvencije ratu protiv terorizma. Odgovor CICR-a je potvrdan,
premda je bivši glavni direktor kratko natuknuo o mogućoj preinaci.
Preko Atlantika stajalište je bitno drukčije. Neke važne osobe u
Bushovoj upravi, kao i istraživači s Harvarda odvažni su: govore o
'neskladu' između međunarodnog humanitarnog prava i suvremenih
sukoba, napose nakon atentata od 11.IX.
Unatoč tomu, švicarski diplomati i dužnosnici pozorno su pratili
'proturječja' o Konvencijama u samoj Bushovoj upravi. Ona su još
veća od već poznatog sukoba između šefa State Departmenta Colina
Powella i njegova kolege u ministarstvu obrane Donalda Rumsfelda. U
samom Pentagonu, časnici koji su bliži operativnoj razini shvaćaju
Konvencije kao 'životno osiguranje' ako njihovi 'boysi' padnu u
ruke neprijatelju. U prilikama mogućeg rata u Iraku oni se, uime
drukčijeg tumačenja probitaka njihove zemlje, distanciraju od
radikalnih stajališta svoga šefa.
Pred žestinom raspre u Bushovoj upravi, Konfederacija misli da
treba iskoristiti prigodu. Zahvaljujući svom položaju čuvarice
Konvencija nada se da će zajedničkom inicijativom sa središtem na
Harvardu pripomoći da se 'Washington postupno pridruži
međunarodnom konsenzusu', u povjerenju kažu u Bernu.
Riječ je o velikoj ambiciji. Ulog je očito povelik: ne samo zato što
je SAD jedina supersila, već i zato što je laboratorij iz kojega će
izaći nova definicija međunarodnih pravila", piše Pierre Hazan.