NJ 22. X. FR: POGREŠNA STRATEGIJA NA BALKANU?

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 22. X. 2002. Misija na Balkanu "Od raspada multinacionalne jugoslavenske države prošlo je više od deset godina. Četiri rata, brutalna protjerivanja, masovna ubojstva i etnička mržnja obilježili su devedesetih godina sliku te regije, zasjenjujući sve do danas težak proces formiranja identiteta novonastalih država. Za vrijeme balkanskih ratova pozornost Zapada bila je još zajamčena. No, otkada je u prvi plan izbila međunarodna borba protiv terorizma, katkad se čini da je Balkan zaboravljen a financijska je potpora osjetno smanjena. Pritom valja napomenuti da je toj regiji potrebna dugoročna pozornost - i to u prvom redu Europljana. Zacijelo je u njihovom interesu da na jugoistoku kontinenta zavlada mir ali i da budu pronađena stabilna politička rješenja za zajedničku budućnost. Ova je jesen - obilježena izborima u Makedoniji, Bosni, Srbiji i Crnoj Gori - iznova pokazala da je stanje u tim državama vrlo labilno. Dosada je Europska unija igrala na kartu odgode rješenja za Kosovo. Pritom valja napomenuti da je neriješeni status jugoslavenske pokrajine pod upravom UN trajni izvor nestabilnosti za regiju. Već se sada nazire da usprkos angažmanu upravitelja UN Michaela Steinera eskalacija sukoba s radikalnim albanskim snagama tek predstoji. Manje čarke između policije UN i militantnih Albanaca tek su vjesnici tog procesa. Umjesto da napokon pokopa krnju Jugoslaviju koja faktički ne postoji već godinama, Bruxelles grčevito ustraje na viziji da će se udruživanjem Srbije i Crne Gore u novu konfederaciju otvoriti jedno mjesto u toj tvorevini i za Kosovo. Ono što u fazi projektiranja za uredskim stolom i prezentacije u izvedbi rječitih bruxelleskih birokrata zvuči možda kao koncept za budućnost uopće ne uvažava činjenice na Balkanu već čak stvara i nove probleme. Tako je povjerenik EU Javier Solana pridonio stjerivanju vlada Srbije i Crne Gore u političku slijepu ulicu. Umjesto da ubrzaju nužne reforme, vodstva dvije republike troše radnu snagu i vrijeme na proces nastajanja imaginarne nove konfederacije. Pri tome Srbija želi ponovno uspostaviti kontrolu nad manjim bratom dok Crna Gora teži tek jako labavoj vezi. Crnogorski birači upravo su potvrdili politiku svog predsjednika Mile Đukanovića, koji, doduše, pod europskim pritiskom sudjeluje u konfederaciji ali za tri godine namjerava raspisati referendum o nezavisnosti Crne Gore. U Srbiji se danas osjećaju negativne posljedice činjenice da Europa od velike naklonosti prema nekadašnjoj oporbi gotovo ne uočava njezine nedostatke. Proces privatizacije zapeo je, nije pokrenuta ni reforma pravosuđa ni reforma policije a državne se institucije raspadaju. Nakon samo dvije godine nova je politika Beograda već proigrala povjerenje kod većine stanovništva kao što je pokazao slab odaziv na predsjedničkim izborima. U Makedoniji je EU povlačila daleko mudrije poteze. No, mirna promjena vlasti na izborima održanim sredinom listopada ne bi trebala navesti na pogrešan zaključak da novoj vladi više nije potrebna potpora. Spekulacije da je stanje u Makedoniji dovoljno stabilno da omogući povlačenje oružanih postrojbi puke su iluzije. U kontekstu nastavljenih etničkih napetosti povlačenje postrojbi predstavljalo bi pogrešan signal radikalnim snagama u toj zemlji. Nazočnost međunarodnih postrojbi nužna je i dalje i u Bosni i Hercegovini. Činjenica da su Muslimani, Hrvati i Srbi uz zastrašujuće slab odaziv upravo ponovno omogućili pobjedu nacionalista nalikovala je opomeni da valja preispitati cjelokupnu političku strategiju. Nakon povlačenja misije UN-a, EU se suočava s povećanom odgovornošću za ratom razorenu Bosnu. Uz povoljan razvoj događaja u Sloveniji činilo se da i Hrvatska spada među uzdanice. No, spor oko ratnog zločinca optuženog u Den Haagu i nekadašnjeg načelnika glavnog stožera Janka Bobetka pokazuje i u slučaju Hrvatske da je pokost prividne stabilnosti vrlo tanka. Strahujući od gubitka vladajuće većine, premijer Ivica Račan odlučio se za politiku sukoba s UN-ovim sudom te se opire Bobetkovu izručenju. Otkada je Velika Britanija prošlog tjedna suspendirala ratifikaciju sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske u EU, uznapredovalo približavanje te jadranske zemlje europskoj zajednici nalazi se pod znakom pitanja. Pritom valja napomenuti da je želja za uključenjem u Europu možda jedina dodirna točka zemalja u regiji. Za sve je vlade obećanje o integraciji u EU jedina perspektiva koju mogu ponuditi svojim biračima u razdoblju bolnih reformi u gospodarstvu i teškog procesa transformacije. Ta činjenica obvezuje Bruxelles na trajni snažni angažman ali mu istodobno nameće i zadaću pravodobnog informiranja ljudi unutar EU da će nakon 2004. g. i kandidati iz jugoistočne Europe stajati u redu za sljedeće cikluse širenja EU na istok", napominje na kraju komentara Gemma Poerzgen.