IT - 21. X. CORRIERE - ZAPADNJAČKI IDENTITET

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 21. X. 2002. Malo ponosa korijenima i idealima Zapada "Stvaranjem multietničkog društva prisiljeni smo pitati se koji su elementi naše kulturalne tradicije koji nas jasno dijele od drugih civilizacija. Primjerice od islamske ili kineske. Neki su grčkog-rimskog porijekla. Prije svega racionalnost. Grčka nam je dala racionalnost kao traženje uzroka, no poglavito kao obvezu racionalnog dokazivanja koje vrijedi pred svima. Indijska matematika bila je intuitivna, egipatska praktična. Samo grčka traži dokaz. Nužnost koju su potom Grci proširili na etiku, društveni život i, na kraju, vjeru. A racionalna izgradnja državnog ustroja i zakona je rimska. Dok su židovska Tora i islamska Šarija božanskog porijekla i smatraju se nepromjenjivima, Rimljani su svake godine na skupovima donosili svoje zakone. Stoga je svima bilo jasno da se radi o dragovoljnom narodnom izboru i da, kao što su bili doneseni, mogu biti i ukinuti. To se načelo potom ponovno pojavilo u srednjovjekovnim općinama, potom u reformističkim europskim monarhijama, sve do suvremenih demokracija. Nasljeđe rimskog carstava je da je uvijek jasno razlikovalo državne zakone od bezbrojnih vjerovanja naroda koji su bili njegov dio, i prema kojima je uvijek imalo veliku toleranciju. A ako želimo dublje kopati u korijene tolerancije u Europi, možemo se vratiti carstvu Aleksandra Velikog koje je svjesno promicalo suživot u svom okviru različitih kultura, običaja, vjera. Bilo je razdoblje u kršćanskom Srednjem vijeku, u kojemu je crkva nastojala nametnuti teokraciju, odnosno postati kalifat, ali nije uspjela. Druge sastavnice nam dolaze iz židovsko-kršćanske tradicije, poput slobodne volje, odsutne u grčkom i sunitsko muslimanskom svijetu. Ona proizvodi moral osobne odgovornosti koji se nastavio, u suvremenom dobu, sve do 'načela odgovornosti'.(...) Susret grčko-rimske racionalnosti s idealizmom i nadom u budućnost na Zapadu je proizveo izvanredan dinamizam, duboke znanstvene, tehnološke, gospodarske i političke promjene. Kada se reformizmom razbilo kršćansko jedinstvo, uslijedili su vjerski ratovi i progon heretika. No potom su prevladali tolerancija i racionalnost. Uspostavljeni su sloboda religija, udruživanja i govora i stvoren je suvremeni demokratski mehanizam. U njemu se o političkoj vlasti odlučuje na slobodnim izborima. Nakon pobjede pobjednik ne progoni pobijeđenog i dopušta da ovaj organizira svoj uzvrat. Pobijeđeni kao zakonitu prihvaća vlast pobjednika i ne pokušava ga zbaciti silom ili agitacijom. To su naši korijeni , naši ideali, mnogo puta kršeni, ali uvijek ponovno otkrivani i obogaćivani. A koji, makar i kroz pobjede i poraze, pokazuju tendenciju da se afirmiraju na cijelom planetu", piše Francesco Alberoni.