AU 21. X. DS: POUKE IRSKOG REFERENDUMA

AUSTRIJA DER STANDARD 21. X. 2002. Pouke nesigurne irske dionice "U drugom je pokušaju Europska unija svladala neizvjesnu irsku dionicu. Pobjeda je izvojevana teškom mukom. Svi bruxelleski političari od ranga i imena - od predsjednika Povjerenstva EU Romana Prodija naniže - trudili su se uvjeriti Irce da bi opetovano odbijanje ratifikacije sporazuma iz Nizze, koji regulira temeljne institucionalne pretpostavke za proširenje EU, moglo imati nesagledive posljedice za budućnost Europe. Proteklih je dana ustrajno odbijanje čelnih političara EU da samo razmisle o alternativnom planu za slučaj opetovanog odbijanja sporazuma iz Nizze pokazalo da bi te posljedice bile zaista nepredvidive. Kako god taj plan izgledao i koliko god lukav bio - opetovano irsko NE predstavljalo bi značajnu odgodu proširenja EU na dodatnih deset članica, planiranog za 2004. godinu. Valja sumnjati da bi najveći diplomatski i politički projekt u Europi nakon drugog svjetskog rata bio uspješno proveden u djelo. Naime, ishodišno političko polazište u Europi strahovito se promijenilo u odnosu na 1999. godinu, kada je sporazum iz Nizze - uz velike napore - usvojen. U 15 članica Europske unije nastupila je promjena klime kada je u pitanju nastavak procesa europske integracije - između ostalog i zbog uzleta nacionalističke desnice, koji je, doduše, u posljednje vrijeme ponešto splasnuo. Opetovano irsko NE dodatno bi potkrijepilo euroskepsu u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Brojne reakcije olakšanja širom Europe a ponajprije u zemljama- kandidatima za pristup pokazale su u nedjelju da je strah od negativnih posljedica opetovanog irskog NE bio dubok. Čujni uzdah olakšanja dopirao je iz političkih krugova ali i iz privrede, koju bi posebno pogodio eventualni neuspjeh projekta proširenja. Naime, u tom slučaju ne bi bilo moguće utržiti dobit od dosadašnjih ulaganja u novim zemljama. Iako je, dakle, ishod irskog referenduma obradovao umjerene političke snage i europsku privredu, neizvjesnost bi trebala potaknuti na razmišljanje. Naime, razlog neuspjeha prvog referenduma očigledno nije antieuropski stav Iraca već nesposobnost politike da ozbiljno posreduje bit europskog projekta. Upravo irski primjer pokazuje da ljude u tom kontekstu ne zanimaju samo gospodarska pitanja. Naime, već je na prvom referendumu bilo jasno da je Irska od pristupa EU zabilježila veliki dobitak te da je neke zemlje čak i prestigla na gospodarskom planu. Zaokret u pozitivnom smjeru potaknula su tek politička jamstva. S jedne je strane u Sevilli priopćeno da se članstvo u EU i irska neutralnost međusobno ne isključuju. Pritužbe na demokratski deficit u EU bar su privremeno obesnažene podsjećanjem na rad Konventa, čiji je cilj oblikovanje budućnosti Europe. Zato bi europski državnici iz netom izborenog irskog pristanka na sporazum iz Nizze trebali izvući zaključak o nedvosmislenom mandatu. Naime, Europa mnogima postane cilj kada shvate da nije u pitanju samo tržište već i politički projekt u okviru kojeg će oni sami biti saslušani a njihovi interesi ozbiljno shvaćeni. To vrijedi i za stare i za nove članice, od kojih svaka pojedina mora tek glasati o proširenju. Ni budućim građankama i građanima EU u novim članicama neće biti dovoljna samo uloga sudionika u velikom tržištu. Od buduće Europske unije opravdano se očekuje puno više", upozorava na kraju komentara Katharina Krawagna-Pfeifer.