IHT 16. X. 2002. ZAUSTAVLJANJE ŠIRENJA KAO RJEŠENJE PROBLEMA EU-A

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. X. 2002. 'Ne' širenju bilo bi korisno za EU "Kada Irska 19. listopada bude glasovala na svom drugom referendumu o budućem obliku Europe, postoji 50 posto šanse da će osujetiti ambiciozni plan Europske Unije o primanju 10 novih država do 2004. godine. Ako se to dogodi, mnogi vodeći diplomati i eurokrati u Bruxellesu će odahnuti. Odlaganje širenja na nekoliko godina možda je upravo ono što Europi i treba ako se ne želi spotaknuti o svoj najveći projekt do sada. Službeno stajalište jest to da je proces širenja Europske Unije sa 15 na 25 zemalja članica ostvariv cilj, a Europsko povjerenstvo upravo je objavilo potanko izvješće o spremnosti 13 bivših komunističkih i mediteranskih zemalja koje su kandidati za članstvo u EU-u. Politička je realnost nešto drugačija. Hrabra zamisao o široj i sigurnijoj Europi, koja je osmišljena nakon što je pao Berlinski zid, čini se sve problematičnijom. Još uvijek ima mnogo smisla, no rastezanje oskudnih resursa EU-a i njenih klimavih institucija kako bi se prilagodilo novopridošlicama ne čini se dobrom idejom. Najteže odluke odgođene su na par mjeseci. Mrtva točka postoji u tri posebno problematična pitanja - subvencioniranje poljodjelstva, dostupnost fondova EU-a i utjecaj glasa manjih država u godinama koje su pred nama. Ponuda o subvenciji poljodjelstva - četvrtina onoga koja što se isplaćuje poljodjelcima sadašnjih zemalja članica EU-a - razbjesnila je zemlje aplikantice, a najviše 6 milijuna malih poljodjelaca ruralne Poljske. Financijska pomoć siromašnijim regijama zemljama kandidatima iznosi polovicu onoga što se isplaćuje manje razvijenih dijelovima sadašnjih zemalja članica EU-a. Da stvar bude gora, nove zemlje članice možda će morati plaćati Europskom povjerenstvu više nego što će primati. Ta dva problema trebala bi biti razriješena do prosinca. Moguće je da zemlje kandidatkinje nemaju izbora nego pristati na ponudu EU-a. Treći je problem još složeniji jer uključuje postojeće zemlje kandidatkinje. Dvije trećine sadašnjih zemalja EU-a su manje zemlje, a manje su i sve zemlje kandidatkinje osim Poljske. Revizija moći i utjecaja glasova pojedinih zemalja u Vijeću ministara podijelila je mnoge; veće zemlje sebe vide kao političke pokretače EU-a, dok se one manje boje da će ih veće ignorirati. U Nizozemskoj i Belgiji mogli su se čuti pozivi na odlaganje širenja dok ovo pitanje ne razriješi Konvent o budućnosti Europe, kada predloži shemu ustava sredinom slijedeće godine. Manje zemlje nisu jedine u kojima se mogu čuti sumnje. U Francuskoj, Italiji i Španjolskoj, lokalni političari protive se širenju jer ne žele da se fondovi EU-a dijele s novopridošlim zemljama. U Njemačkoj i Austriji, vlade su se morale boriti s javnim mnijenjem koje se protivi širenju zbog straha od nezaposlenosti. Nacionalni vođe čvrsti su u svojim stajalištima u pogledu strategije uvođenja bivših sovjetskih satelita u EU, ali često su plaćali veliku cijenu za to u političkoj prijestolnici. Stajališta u Bruxellesu već su dugo veoma raznolika. Za optimiste, nagrada je Europa koja bi bila toliko velika da bi njena globalna uloga bila zajamčena zbog njenog sve dinamičnijeg gospodarstva. Realisti upozoravaju da su loše strane širenja gospodarske i političke napetosti koje bi mogle ugroziti nastavak integracije EU-a. Pesimisti tvrde kako bi ova avantura mogla ugroziti budućnost Unije. Već neko vrijeme, Europski političari raspravljaju o tome riskirati ili ne vjerodostojnost širenja, odnosno odložiti ga sve dok se ne uklone ove prepreke, ili riskirati nestabilnost i nemire u Središnjoj Europi smanjujući broj zemalja koje će biti primljene u prvom krugu širenja. Odlučeno je da se ne napravi ni jedno niti drugo, pod pretpostavkom da će širenje 'velikog praska' biti najmanje štetno. EU je potvrdio kako je godina koja je određena za širenje 2004. To će, tvrde, omogućiti novopridošlicama da sudjeluju u europskim parlamentarnim izborima koji će tada biti održani a omogućit će im i pridruživanje Europskom povjerenstvu koje svoj petogodišnji mandat počinje 2005. godine. Europski vođe trebali bi se sastati u Bruxellesu 25. listopada kako bi se usuglasili oko financijskih pojedinosti. Očekuje se da će sporazum u pogledu širenja EU-a biti ostvaren na summitu u Kopenhagenu, u prosincu, a da će se sporazum o njihovom pridruživanju potpisivati u Ateni, slijedećeg travnja. Ozračje je pozitivno, ali nije jamačno da će takvim i ostati. Političke nesigurnosti koje svoje korijene imaju u širenju EU-a već se daju naslutiti među irskim biračima. Postoji velika mogućnost da će Irci ponoviti svoje odbijanje Sporazuma iz Nice, kao što su to učinili sredinom 2001, i tako onemogućiti mjere za širenje Unije. Ako se to dogodi (...) Europa bi dobila na vremenu, pa bi mogla riješiti problem budućnosti svojih institucija i preispitati svoje osjećaje velikodušnosti prema novopridošlicama prije nego se vrate za pregovarački stol", piše Giles Merritt, direktor Foruma Europa.