RUSIJA-VEDOMOSTI OD 24.9.02. FUKYAMA O ISLAMU KAO STVARALAČKOJ SILI

RUSIJA VEDOMOSTI 24.IX.2002. Protiv raširenog mišljenja: islam kao stvaralačka snaga "Što se događa u muslimanskom svijetu? Zašto on rađa teroriste- samoubojice, zašto danas u njemu prevladavaju konzervativna, rascjepkana kapitalistička društva koja nisu sposobna ni za gospodarski razvitak ni za uspostavu demokracije? Djelomice se odgovor na to pitanje (odgovor će ograničiti arapski dio muslimanskog svijeta) može pronaći u srpanjskom izvješću Ujedinjenih naroda. Iz njega proizlazi da je razina razvitka čitavog arapskog sektora s golemim zalihama nafte daleko ispod razine njegova bogatstva. Gospodarstva na tom području stagniraju, u većini zemalja jako je raširena nepismenost, ne poštuju se političke slobode, a puk, napose žene, nemaju pristupa temeljnim dostignućima i mogućnostima suvremenog svijeta. Izvješće koje je sastavila skupina arapskih intelektualaca predan je UN-u još prije prošlogodišnjih terorističkih napadaja na SAD. Ipak, jasno je da navedene činjenice mogu rasvijetliti uzroke tih terorističkih čina: islamizam Osame bin Ladena i njegovih pristaša tijesno je povezan s usporenim razvitkom arapskih zemalja. Ujedno bi bilo pogrješno misliti da je niska razina razvitka na tom području jedini razlog nastanka islamističkog pokreta. Radikalni je islamizam puno zamršeniji fenomen. (...) Odakle takav fanatizam koji je stran temperamentu predstavnika suvremenih demokratskih društava? Prva je pomisao da taj fanatizam valja pripisati utjecaju temeljnih kulturnih čimbenika, osobito islamskog fundamentalizma. Dakako, takvo stajalište zaslužuje pozornost. Činjenica da su muslimanski i zapadni svijet oprečno ocijenili događaje od 11.IX., potvrđuje valjanost paradigme koju je prije nekoliko godina ponudio harvardski politolog Samuel Huntington: svršetak 'Hladnoga rata' označit će početak razdoblja 'sukoba između civilizacija'. Međutim, koliko je god glupo umanjivati ulogu kulturnih i civilizacijskih čimbenika, Bin Ladena se ne može smatrati samo islamskim fundamentalistom. Jer cilj islamizma, kojega je on simbol i tumač, zapravo nije obnova nekih zastarjelih, iskonskih oblika islama. To nije tradicionalan, već je u potpunosti suvremen pokret. (...) Ta se eksplozivna ideološka smjesa koja je prvobitno nastala u sunitskoj sredini, sada proširila i među šiitima - uvelike zahvaljujući utjecaju iranskog ajatolaha Homeinija. Iranska revolucija iz 1979. dala je islamizmu vjerski ugled koji ta struja prije nije imala. Sama činjenica da je islamizam lako mogao ujediniti dosad nepomirljive šiite i sunite, govori o priličnoj odijeljenosti te ideologije od islamske povijesti i tradicije. Ključni atributi islama - estetizacija smrti, veličanje vojne sile, prihvaćanje mučeništva i poziv na pothvate - nisu jako bitni za tradicionalni islam. Zato su sastavni dio suvremenih totalitarnih ideologija. Za prividnim dogmatizmom binladenovske teologije zapravo se skrivaju vjerovanja koja su heretička sa stajališta tradicionalnog islama.(...) Hoće li islamizam, kao nekad fašizam i komunizam, biti prisiljen da postane snaga koja će osuvremeniti društvo i tako muslimanske zemlje potaknuti na stvaralačko, a ne na rušilačko suparništvo sa Zapadom? To pitanje nije tako besmisleno kao što se može činiti. Premda je teško izvoditi bilo kakve usporedbe, moramo se podsjetiti da su boljševici uspjeli industrijalizirati i urbanizirati Rusiju, a Hitler se uspio spasiti od veleposjednika i spriječiti klasno raslojavanje prijeratne Njemačke. Po cijeni golemih žrtava, oba su 'izma' uspjela ukloniti zapreke koje su stajale na putu k suvremenoj liberalnoj demokraciji. Ako islamizam proturječi tradicionalnom islamu isto toliko koliko i Zapadu, onda će i ta ideologija možda imati ulogu pozitivne rušilačke sile? (...) Nemojmo se zavaravati: 'modernizacija' islama neće se tako skoro dogoditi, a na njenom putu treba svladati još puno zapreka. Samo je poraz u borbi s drugim državama nagnao Japan i Kinu da počnu ozbiljno 'raditi na pogrješkama'. Budući da nisu bile kadre pobijediti Zapad, te su mu se zemlje radije pridružile, prihvatile zapadne institucije, sačuvavši istodobno srce svoje nacionalne kulture. (...) Možda će upravo Iran koji zadnjih dvadeset godina živi pod vlašću islamista, pomoći islamskom svijetu da pronađe izlaz iz slijepe ulice. U prilog budućoj liberalizaciji Irana govori važna demografska činjenica: danas je 70 posto puka mlađe od trideset godina i, po svim pokazateljima, ti mladi ljudi osjećaju odbojnost prema islamskoj teokraciji. Ako Iran - prva islamistička država u svijetu - samostalno stane na put liberalizacije, bit će to uvjerljiv primjer za ostale zemlje Bliskog (i ne samo Bliskog) istoka. (...)", pišu Francis Fukyama, profesor međunarodne političke ekonomije na Visokoj školi za međunarodne veze na sveučilištu Johna Hopkinsa i Nadav Samin, apsolvent škole.