NJ 24. IX. WELT: NJEMAČKE ILUZIJE

NJEMAČKA DIE WELT 24. IX. 2002. Europska iluzija "Za netom završenim izborima dugo će se vući repovi. Naime, atlantski savez pogođen je u srce a Europa je izbačena iz svoje osi prije no što je poprimila jasnije obrise. Nanesena je šteta samoj biti njemačkih interesa - zahvaljujući taktiziranju i lakoumnosti, ideološkom istjerivanju pravde i globalno-političkoj naivnosti. Glavnu riječ ima ljevičarski wilhelmizam. Prošla su vremena teškom mukom stečenog povjerenja susjeda da crveno-zelena vlada nije zla sreća i da će u datom slučaj možda pokazati osjećaj za realnost. U ime dobitka na izbornoj kocki proigrano je - kao da je riječ o kasinu - i nasljeđe pola stoljeća odgovorne atlantske i europske politike - u rasponu od Adenauera preko Brandta i Schmidta do Kohla. Trubeći o ratu i miru, vlada je zaigrala na kartu vanjskopolitičke prostodušnosti, obmanjujući narod da Njemačka mora spašavati svijet i mir. No, ni oporba se baš nije proslavila. Umjesto da objašnjava i poziva na razboritost kako bi obezvrijeđene UN-ove odluke, vezane za Bliski istok, bile provedene u djelo po potrebi i uz prijetnju vojnom silom, oporba je prepustila vodstvo (i obmanjivanje) kancelaru koji u želji za pobjedom ne preza ni od čega. Dok se crveno-zelena koalicija vratila nacinalističkim i neutralističkim tonovima svojih korijena, vodstvo CDU/CSU zaboravilo je na vlastito povijesno dostignuće iz 1949. i 1990. g.: izgradnju Njemačke u okviru euro-atlantskih struktura. Ako se ta struktura raspadne, Nijemci će se naći na osami. U tom slučaju uvodnici stranih listova neće biti jedini pokazatelji takvog stanja - valja reći da je The Economist Njemačku u izbornoj godini nazvao 'europskim bolesnikom' - pridružit će im se i bilance domaćih poduzeća i - za što sindikati očigledno ne mare - statistički podatci o nezaposlenosti i beznađu. Taj je trenutak bliže no što mnogi misle. Drskog li licemjerja - optužiti prvo Busha i Amerikance za unilateralizam i izolacionizam i potom objaviti neograničenu solidarnost sa svim odlukama UN-a. Odnedavno za Njemačku ponovno vrijedi izreka Bertolda Brechta: 'Ja sam jedan od onih u koje se ne možete pouzdati'. Uzvišene moralizatorske fraze skupo će stajati Njemačku - i to ne samo u apstraktnim terminima. Valja zamisliti što bi se dogodilo kada bi laboratoriji za obranu od napada atomskim, kemijskim i biološkim oružjem uistinu - kao što je najavljeno - bili povučeni iz Zaljeva dok Amerikanci i Izraelci pred uključenim kamerama CNN-a padaju u smrtnom hropcu u magli nervnog otrova tabuna, koji su aktivirali Iračani. U tom će slučaju - prisjetimo se samo 1991. g. - 'pješčani Auschwitz' biti još i blag izraz. Tabun je pak njemačka tekovina iz Prvog svjetskog rata a dospio je na Bliski istok preko Sovjetskog Saveza. Veliki pak dio iračkih uređaja za proizvodnju kemijskih supstanci ima na sebi njemačke etikete, potvrdili su inspektori. Druga verzija - uskraćivanje prava na slijetanje borbenih zrakoplova i na prelijetanje njemačkog teritorija - predstavlja povredu NATO-va pakta. Samo razmatranje te opcije predstavlja vanjskopolitičku katastrofu - ne samo zbog mogućih posljedica u atlantskim već i onih u europskim odnosima. Njemačka politika suočava se s gomilom krhotina koje su nekada činile njezine vanjskopolitičke odnose - izuzmemo li, možda bagdadskog tiranina. Umirujućih službenih priopćenja iz domaćih i stranih izvora neće nedostajati. Za taj posao glasnogovornici i dobivaju plaću. Iz Washingtona čujemo da su već za vrijeme potpaljivanja napetosti iz kancelarova ureda stigle umirujuće poruke da slijedi gašenje. Da, slijedi povratak dnevne rutine. Presnažan je posvemašnji interes za očuvanjem staloženosti pri suočavanju s novim njemačkim stranputicama i izdvojenim istupima. Umirenje je potrebno i običnom priprostom Nijemcu, koji je odjednom počeo osjećati nelagodu. No, ne bi se trebao zavaravati. Tko će htjeti biti saveznik zemlje koja s vremena na vrijeme pada žrtvom zabluda - bilo u vojnoj bilo u gospodarskoj sferi? U svakom slučaju, nitko to neće htjeti više no što bude bezuvjetno nužno. Time je pak storniran europski projekt. Ujedinjena Europa nije lancima obješena za nebeski svod. Nalazi se u fazi definiranja u kojoj ništa nije dovršeno niti ima obvezujući oblik: ni monetarno jedinstvo, ni ustav, ni proširenje na istok ni vojna organizacija ni odnos prema Sjedinjenim Državama. Ne pristane li Njemačka na uključivanje u uravnotežen odnos snaga u europskoj i atlantskoj strukturu te bude li nepredvidivo manevrirala svojom težinom, maleni će se susjedi na istoku i zapadu uplašiti, načelna suglasnost s Francuskom o zajedničkim ciljevima bit će uzdrmana a kanal koji dijeli europsko kopno od Velike Britanije odjednom će se proširiti. Krene li Njemačka odvojenim putem, Europa će ostati bez vodstva a ostat će samo duboko nepovjerenje koje su 1990. suzbile Sjedinjene Države - a danas bi to teško ponovile. Povjerenje je dragocjenost. Njegova je obnova najviši nacionalni interes. Za to nisu dovoljne uljepšavajuće riječi. Pariz može pomoći i pokazati put a to vrijedi i za London. Odlučujuća je zadaća prevladavanje novonjemačke mješavine arogancije i nemoći koja truje odnose s Amerikom. Njemačka već dugo nije bila ovako osamljena niti su atlantski i europski odnosi bili ovako neizvjesni", upozorava na kraju komentara Michael Stuermer.