LAT 5. IX. RAZLAZ SAD-A I EU-A?

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 5. IX. 2002. Ograničeni napetostima u transatlantskim odnošajima "Ovoga tjedna ponovno počinje razgovor o tome što bi 'Europa' trebala postati a problemi postaju sve složeniji dok su neslaganja između SAD-a i Europske Unije sve šira. Moglo bi se kazati kako transatlantski odnošaji ne bi trebali imati išta zajedničko s Europskim konventom, kojim upravlja bivši francuski predsjednik, Valery Giscard d'Estaing, i koji za cilj ima izradu nacrta nove strukture 'ustava' Europske Unije. Međutim, nalazimo se u trenutku u kojem je geopolitički okvir u kojem je Europa funkcionirala poremećen zbog američkog rata protiv terorizma. U rujnu, prije godinu dana, saveznici su obznanili kako su ih teroristički napadi u New Yorku i Washingtonu povezali jače no ikad. Međutim, odnošaji među saveznicima pod velikim su pritiskom. Razlozi su ravnodušnost Bushove vlade prema međunarodnom pravu, njena politika unilateralizma i odlučnost da uništi Sadama Huseina, i 'preventivno' ako je to potrebno. U kombinaciji s trgovinskim sukobima i sve ozbiljnijim ozračjem intelektualnog neslaganja-Amerikanci s prijezirom gledaju na Europljane kao na okorjele pristalice politike popuštanja a Europljani su uvjereni u neznanje i neodgovornost ove vlade- potpuno je jasno da se struktura transatlantskog odnošaja promijenila na način koji se ne može lako ispraviti, čak niti pod novim američkim predsjedništvom. Obostrano povjerenje je nestalo. Najnoviji razvoj stanja u njemačkoj parlamentarnoj izbornoj kampanji pokazuje zapanjujuću razliku između Njemačke i Amerike, koja je prije šest mjeseci bila nezamisliva. I kancelar Gerhardt Schroeder i njegov protivnik, Edmund Stoiber, protive se unilateralnom napadu SAD-a na Irak, a kancelar je kazao kako će povući specijalne njemačke jedinice iz regije i da neće dopustiti da podupiru američke snage u takvom napadu. U srijedu, Schroedera su pitali bi li Njemačka dopustila vojnim zrakoplovima SAD-a da nadlijeću njen teritorij u slučaju da dođe do rata. Schroeder je odbio odgovoriti. Središnje zapovjedništvo i glavne vojne baze SAD-a u Europi nalaze se u Njemačkoj. Što god se dogodilo s Irakom, ili 'nakon Iraka', sada je jasno da Zapadni Europljani i Amerikanci slijede drukčije putove. U svemu tome nema ničeg posebno zabrinjavajućeg. Odnošaji su sve krhkiji od kraja hladnog rata. To bi se dogodilo prije ili kasnije. Ipak, ovakav razvoj stanja uvelike komplicira zadaća Giscardovog Europskog konventa. Njegova je zadaća pojednostaviti i racionalizirati složeni sustav moći i mogućnosti u Europskoj Uniji kakva sada postoji, i otvoriti put širenju EU-a na i do 30 zemalja. Trebao bi utvrditi nacrt za podjelu moći unutar EU-a, njenih zemalja članica i regionalnih entiteta Europe. Sve ovo trebalo bi biti transparentno. Trebao bi jačati legitimnost EU-a, možda i uz pomoć godišnjeg Kongresa europskog naroda, okupljajući članove nacionalnih parlamenata i Europski parlament. Trebao bi utvrditi i proširene temelje i strukturu europske vanjske i unutrašnje sigurnosti (i pravde) zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom. No postoji i neočekivani problem. Konvent je utvrđen u vrijeme kada se čini kako članstvo Europe u NATO-u, kako hladnoratovskih prijetnji više nema, Europu izuzima od glavnih sigurnosnih problema. Taj savez više nije ono što je bio nekad. SAD, više no ikad, želi spriječiti da se velika gospodarska snaga Europske Unije pretvori u političko suparništvo sa SAD-om. Stoga se Washington posljednjih tjedana počeo uplitati u proces širenja EU-a implicitno redefinirajući članstvo u NATO-u za bivše komunističke zemlje kao lako ostvarivu alternativu članstvu u EU-u. Jasno je da su prijedlozi Europskog konventa za internu reformu u Europskoj Uniji potrebni. EU sada ima 10 zemalja kandidatkinja (...). Gotovo sve su siromašnije i politički manje napredne od postojećih članica EU-a. Ne mogu se prilagoditi postojećem sustavu odlučivanja i financija EU-a. To su, međutim, problemi za koje se mogu pronaći konstruktivna rješenja. Izazov koji predstavljaju zajednička vanjska i sigurnosna politika uvijek je bio teži zbog toga što, u svom korijenu, vanjska politika i nacionalna sigurnost brane nacionalnu suverenost i, u konačnici, nacionalni opstanak. U razgovoru o tim problemima u svibnju, Giscard je izrazio sigurnost u to da te teškoće u vanjskoj politici mogu biti prevladane. To je bilo prije nego je postalo jasno do koje su mjere izražene poteškoće u transatlantskim odnošajima. Giscard nije mogao očekivati da će se Konvent vremenski poklopiti s ovom krizom u transatlantskim odnošajima. Ispit s kojim je Konvent suočen nije povezan s funkcioniranjem Europe, nego njenim pravom na suverenost. Ovo Europskom konventu daje potpuno neočekivanu dimenziju a njenom čelniku povijesnu priliku", piše William Pfaff.