AU 23. IX. APA: AMERIKA ZAHLAĐUJU ODNOSE S NJEMAČKOM

AUSTRIJA APA 23. IX. 2002. SAD "trenutno nemaju sreće" s Njemačkom "Savjetnica američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice sažela je bit problema u jednu rečenicu: "Naši odnosi s Njemačkom trenutno prolaze kroz lošu fazu', izjavila je za britanski list Financial Times. Navodna usporedba Busha s Hitlerom, pripisana njemačkoj ministrici pravosuđa, neshvatljiva je a atmosfera između dvije države 'zatrovana', izjavila je gospođa Rice. Kompetentna i nadasve lojalna savjetnica za nacionalnu sigurnost nikada ne bi dala navedeni interview u iznimno osjeljivoj fazi njemačko-američkih odnosa da iza njezinih riječi ne stoji sam predsjednik. Njemačka, najveća država u sastavu EU i važan partner u NATO-u, postala je u okviru predizborne kampanje prava 'nesreća' za Sjedinjene Države. U početku je Washington Schroederovo (...) otvoreno odbijanje američke politike prema Iraku ignorirao kao puku retoriku. Schroeder mora voditi tešku bitku za pobjedu na izborima a nakon toga će njemački saveznik ponovno popustiti, ocjenjivali su uz važno namigivanje Amerikanci. Zato suzdržanost socijaldemokrata na čelu njemačke vlade u početku nije pretjerano ozbiljno shvaćana. To se promijenilo kada je američki predsjednik Bush pred Ujedinjenim narodima otvoreno izložio svoju strategiju svrgavanja Sadama Huseina. U reakcijama Europske unije njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer predvodio je struju sumnjičavaca dok je dansko predsjedateljstvo EU izričito izrazilo zadovoljstvo uključivanjem UN u taj slučaj. Britanci su ponovno potvrdili reputaciju 'najodanijih saveznika' Sjedinjenih Država, poduprijevši Busha u potpunosti. No, Italija i Španjolska također su uvjeravale SAD u svoju solidarnost. Što je pak utrka u Njemačkoj postajala neizvjesnija, to je Schroeder očigledno više riskirao dobre odnose s američkom vladom i izolaciju u Europi. Priopćenje Iraka da će 'bezuvjetno dopustiti dolazak inspektora za oružje' ocijenio je 'jako važnim korakom na putu koji smo oduvijek smatrali ispravnim' dok je u Washingtonu taj potez Bagdada dočekan s neskrivenom skepsom. Usprkos razlikama u mišljenjima američka je vlada šutjela. Samo su diplomati obje strane razvijali u Washingtonu i Berlinu grozničave aktivnosti kako bi rastumačili stajalište svojih vlada. No, kap koja je prevršila čašu bilo je izvješće o njemačkoj ministrici pravosuđa Herti Daeubler-Gmelin (SPD). Naime, njemačka se ministrica navodno u svojoj kritici američke vanjske politike drznula čak usporediti Busha s Hitlerom. Ono što je u Njemačkoj još možda i moglo proći kao fauspas ima u Sjedinjenim Državama status političkog smrtnog grijeha. Tim je istupom prezren ne samo Bush već i zasluge američkih postrojbi u oslobađanju Njemačke od Hitlerova fašizma. Glasnogovornik američkog predsjednika Ari Fleischer neizravno je odbacio dosadašnju suzdržanost, nedvosmisleno izrazivši ljutnju svog šefa zbog takvog glasa iz Njemačke. Ni ministar obrane Donald Rumsfeld nije se više skrivao, izjavivši grubo u utorak na sastanku NATO-a u Varšavi da ne planira sastati se s njemačkim kolegom Peterom Struckom (SPD). Samo nekoliko dana ranije Rumsfeld je duhovito otklonio upit da komentira njemačko stajalište, izjavivši 'Želite li uistinu da kažem nešto što neće biti u diplomatskom tonu?'. Pritom valja napomenuti da je objektivno gledano razloga za različita mišljenja bilo dovoljno. Američka vlada osjeća se dovoljno jakom da svlada irački režim i bez izravne vojne potpore Njemačke. Ipak, njemačke postrojbe mogle bi neizravno pomoći pojačanim angažmanom u Afganistanu koji bi rasteretio američke postrojbe s jedne i preuzimanjm stabilizirajuće uloge u ratom uzdrmanoj regiji s druge strane. Opomene pak da na Bliskom istoku valja nastupiti oprezno ne dolaze samo iz Berlina: mnogi se opominjući glasovi javljaju i u američkom Kongresu - unutaramerička rasprava o najboljoj strategiji za borbu protiv Sadama Huseina nije još ni izdaleka dokončana. No, stara/nova njemačka vlada vjerojatno je zasada proigrala svoj dobar glas u Washingtonu. U sljedećem razdoblju američka vlada neće mariti za dobacivanja iz Njemačke", ističe na kraju analize Edith Gruenwald.