NJ 21. IX. SZ: NJEMAČKA VIŠE NIJE POUZDANI PRIJATELJ SJEDINJENIH DRŽAVA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 21. IX. 2002. Tko je pak ta Herta? "Ludwig Stiegler, Wolfgang Thierse, Herta Daeubler-Gmelin - u posljednje je vrijeme američka politička elita imala više prilika da nauči neizgovorljiva imena uglavnom nepoznatih njemačkih socijaldemokrata no što je ikada smatrala mogućim - a vjerojatno i poželjnim. Naime, početno čuđenje i zabava odavno su se premetnuli u zbunjenost i zgražanje zbog nastojanja njemačke vladajuće stranke da daska na valu tupih antiameričkih resentimana kako bi osigurala pobjedu na izborima, ne mareći što će biti sutra. Sutra će pak osvanuti najkasnije 23. rujna kada će savezna vlada morati pokupiti krhotine i polijepiti tako žustro razbijeni porculan. Bude li se tog posla sastavljanja morao latiti ponovno izabrani kancelar Gerhard Schroeder, neće moći od Washingtona očekivati ni strpljenje ni obzir ni razumijevanje. Naime, u Washingtonu više ne 'pali' argument da je posrijedi bila tek retorika predizborne kampanje. Nema sumnje da se i predsjednik George Bush ponešto razumije u niskosti političke svakodnevice i u (izočnost) pravila u predizbornoj borbi. No, Bijelu je kuću istinski razljutilo tvrdoglavo Schroederovo odbijanje sugestije da nazove Busha i osobno mu objasni svoje motive. Ta je pak gesta bila osobna uvreda za Busha koji jako drži do lojalnosti suradnika, prijatelja i partnera. Zato je američki predsjednik već povukao i odgovarajuće konzekvence, piše New York Times: ubuduće više neće ozbiljno shvaćati Schroedera kao sugovornika, napisao je američki list, pozivajući se na bliske suradnike Bijele kuće. Doduše, čuđenje zbog ponašanja Njemačke seže daleko izvan kruga predsjednika Busha i njegove vlade. I političari Demokratske stranke pitaju se koji je to vrag ušao u Nijemce. Zaprepašteni su u prvom redu činjenicom da Schroeder samo artikulira mišljenje koje dijele mnogi Nijemci - možda čak i većina njih. Zar će Njemačka postati novim zaštitnikom vatrenog antiamerikanizma u Europi? Takvo mišljenje zastupaju mnogi američki intelektualci i političari - a bojazni skiciraju i radikalnije scenarije. Možda je konzervativni kolumnist New York Times-a William Safire zlonamjerno u zaoštrenom obliku reproducirao izjave bivšeg njemačkog ministra obrane Rudolfa Scharpinga o utjecaju židovskog lobbyja u SAD ali čak i dobronamjerni promatrači njemačke scene registriraju jačanje loše prikrivenih antisemitskih osjećaja. Sve to konkretno znači da je među američkom političkom elitom ojačalo nepovjerenje prema Njemačkoj koja više nije predvidivi, u svako doba pouzdani prijatelj. Posljedice? U budućnosti će politička težina Berlina kopniti a ne rasti", smatra Wolfgang Koydl.