NJ 31. VIII. SZ: FRANCUZI NE UZVRAĆAJU NAKLONOST AMERIKANCIMA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 31. VIII. 2002. Prijateljsko upozorenje najdražem neprijatelju "Odnosi možda imaju svoje uspone i padove, Francuska i SAD su se katkada kritički odnosile jedna prema drugoj ali nesuglasice nikada nisu bile dugotrajne - nijednom tijekom svih proteklih stoljeća. Tako u Parizu na poluotoku Seine na Pont Grenelle već više od stotinu godina stoji maleni kip slobode koji su Francuzima svojedobno poklonili zahvalni Amerikanci. Newyorški original u gesti pozdrava bio je pak Francuski poklon Sjedinjenim Državama koje su netom stekle nezavisnost. (...) Takve simbole ne bi trebao zaboraviti onaj tko ovih dana osluškuje kritičke tonove iz Pariza, upućene na adresu Washingtona. Oni potiču od Jacquesa Chiraca. Predsjednik se vratio s odmora i ponovno uzeo riječ kao glavni akter na političkoj pozornici. Nakon frustrirajuće kohabitacije, za vrijeme koje je morao usuglašavati stavove s ljevičarskom vladom, Chirac sada može sam diktirati smjer. Sljedećim potezima francuski predsjednik namjerava potaknuti napredak u EU i istodobno ojačati odnos s Njemačkom, pri čemu, doduše, mora prvo pričekati ishod izbora za Bundestag. 'Postavljanje novih temelja i produbljivanje francusko-njemačkih odnosa' trebalo bi sljedećih mjeseci biti prioritet. U kontekstu suparničkog odnosa sa SAD, u kojem su povremeno frcale iskre, Francuzima će dobro doći potpora njemačkih partnera. Za razliku od njemačkog kancelara koji se bori za reizbor na čelo njemačke vlade, francuski je predsjednik odavno potvrđen na čitavom nizu izbora i ne mora više glumiti za galeriju. U politici prema Bliskom Istoku gura u prvi plan vlastite interese, što je svojedobno već činio Francois Mitterrand. Naime, Mitterrand je 1990/1991. nevoljko pristupio koaliciji pod američkim vodstvom, čiji je cilj bila zaštita Saudijske Arabije od Iraka i oslobađanje Kuvajta. Kasnije je Pariz u određenim prilikama artikulirao dvojbe prema produljenju gospodarskog embarga. Nakon, Francusku za Orijent vežu snažni trgovinski interesi. Chirac je sada naglasio politiku koju je već odredio svom ministru vanjskih poslova. Po toj politici, nedopustiv je 'unilateralan i preventivan udar' na Irak. Chirac upozorava američkog predsjednika - iako ga riječju ne spominje - i njegovu vladu da ne popuste iskušenju samosvojnog ratovanja protiv Sadama Huseina. To je suprotno onome što Francuska želi, poručio je predsjednik preko svojih veleposlanika koji su stigli u Pariz iz svih dijelova svijeta. Njegova vizija, francuska vizija, obuhvaća sustav kolektivne sigurnosti, koji počiva na suradnji među državama, ističe Chirac. S druge strane Sadam Husein ne smije imati ni trenutka mira. Bude li Bagdad i dalje odbijao dolazak inspektora UN u Irak, Vijeće sigurnosti UN - 'i nitko drugi' - mora donijeti odgovarajuću odluku. Rješenje sukoba oko Izraela uvjet je trajne ravnoteže na Bliskom Istoku, smatraju Francuzi. Napad na Irak bez mandata UN dodatno bi narušio aktualnu neravnotežu, glasi aktualni stav Francuske. Politička elita - bilo da naginje ljevici ili vladajućem bloku - već dugo izražava navedene bojazni . Prije samo nekoliko mjeseci George Bush je u Parizu i u Normandiji prizivao nekadašnje vojno savezništvo ali Chirac je već tada upozoravao da se valja kloniti pustolovina. Amerikanci i dalje ostaju - na neki zamršeni način - najdraži neprijatelji Francuza - takav se odnos nije promijenio još od vremena Charlesa de Gaullea. U Sjedinjenim pak Državama u najmanju ruku obrazovani slojevi stanovništva gaje naklonost prema Francuskoj. Prošlog mjeseca Kongres posthumno je proglasio markiza de Lafayettea kao franko-američkog slobodarskog junaka počasnim građaninom SAD", podsjeća na kraju komentara Gerd Kroencke.