FRANCUSKA-LE FIGARO OD 19.9.02. RAZGOVOR S GROSSEROM

FRANCUSKA LE FIGARO 19.IX.2002. 'Njemačko ujedinjenje nije dovršeno' Michel Faure razgovarao je s njemačkim novinarom, esejistom, politologom i humanistom, profesorom Alfredom Grosserom koji je nedavno objavio knjigu 'Berlinska Njemačka. Drukčija i ista'. Iz razgovora izdvajamo: " - Gotovo šest desetljeća nakon svršetka rata i više od desetljeća nakon ujedinjenja, mislite da Njemačka u Europi još nije zemlja kao druge, da je 'puno drukčija'. Zašto? = Protivno nekim francuskim zabludama, ne postoji vječna Njemačka koja ima uvijek iste želje. U Francuskoj još možemo susresti intelektualce koji misle da će Njemačka, jer je u središtu buduće Europe, gospodariti njome, kao da je Velika Britanija bila u središtu Europe kada je njome vladala. To je glupo razmišljanje! Nijemci još ne znaju kakva će im razmišljanja nametnuti njihov geopolitički položaj. Njemačka je postala jako slična drugim europskim zemljama, ali je i drukčija iz dvaju razloga: zbog nedovršenog ujedinjenja i tereta prošlosti. - Nije li, naprotiv, Njemačka ujedinjenjem izgubila identitet? = U Francuskoj i šire u potpunosti se podcjenjuje njemačko slabljenje moći nakon ujedinjenja. Jedan od razloga usporavanja gospodarskog rasta je u velikoj preraspodjeli koja se i danas provodi kako bi se bivša Istočna Njemačka spasila od propasti. Činjenica da je danas ta Njemačka koja se smatra gospodarski liberalnom, čak i pod socijaldemokratima, europska zemlja s najvećim subvencijama po glavi stanovnika, uglavnom je povezana s nedovršenom integracijom bivše Istočne Njemačke, kako gospodarskom, tako i psihološkom. - Kako se to nedovršeno ujedinjenje odražava na svakodnevni život njemačkog društva? = Prvo, na zapadu još uvijek nevjerojatno slabo poznaju istok. To je strašno. Istok je i dalje 's druge strane'. Međutim, od ujedinjenja je prošlo više od dvanaest godina. U industrijskim i poslovnim krugovima ne poznajem gotovo nijednog čovjeka koji bi bio s istoka. Ni shvaćanje prošlosti nije isto. Kada se pokrenula raspra o njegovoj prošlosti ljevičarskog aktivista iz 1968., ministar vanjskih poslova Joschka Fischer htio se opravdati, ali je na istoku malo tko mario za to. G. 1968. za ljude s istoka značila je gušenje Praškog proljeća. Trebat će vremana da se ta dva sjećanja usklade. - U vašoj knjizi 'Njemačka na zapadu' iznijeli ste tezu prema kojoj su Nijemci, budući da nakon rata nisu mogli izraziti svoje domoljublje, u Europi vidjeli zamjenu za nacionalnost. Hoće li tako biti i s berlinskom Njemačkom? = Ovaj put se slažem s Habermasom kada kaže da je nacionalnost važna kao moralno stajalište, a ne kao nacionalno europsko stajalište. Njemačka je norma dati prioritet prihvaćanju građanskog morala. Mislim da bi to trebale prihvatiti i druge europske zemlje. Napose Francuska, gdje nacionalizam nije nestao, a ni taština. Savezna Republika Njemačka jedina je zemlja u Europi koja nije utemeljena na nacionalnoj ideji, već na moralnoj i političkoj, na odbacivanju totalitarizma. Ta se ideja prepoznaje u Povelji o europskim pravima koja je potpisana u Nici, u prvim člancima njemačkog Ustava, u svim govorima njemačkih predsjednika. Ne bi mi se svidjelo da Nijemci jednom odluče da će se odreći toga i da će prihvatiti tuđu normalnost, tj. da će biti nacionalisti kao i oni. - Kažete da je Njemačka 'puno drukčija' zbog tereta prošlosti... = Odbacivanje hitlerovske prošlosti još uvijek je jako i posebno je vidljivo kroz školovanje. U Francuskoj - osobno sam iz toga izvukao korist - škola koja prima malog stranca želi ga pofrancuziti. U Njemačkoj jako strahuju od optužaba da žele 'germanizirati' mlade strance."