IT 3. IX. LA REPUBBLICA - GLOBALIZACIJA PRAVA, ZAŠTITA OKOLIŠA

ITALIJA LA REPUBBLICA 3. IX. 2002. Snaga prava u globalnom dobu "(...)Planetarni 'shopping' prava nije rođen jučer. Razvod je u Italiji uveden sedamdesetih, no to su pravo već uživali oni koji su si, još od tridesetih godina, mogli dopustiti troškove razvoda u Mađarskoj, Meksiku ili Americi. Prekid trudnoće je u Italiji dopušten 1978.; no prethodnih godina išli su charter letovi prema europskim zemljama slobodnijih zakon puni žena koje su prakticirale 'pobačajni turizam'. Te različite oblika turizma prava mogli su si dopustiti samo povlaštene skupine.(...) Toga se moramo sjetiti danas u trenutku kada se pojavljuju nove zabrane i poticaji na usklađivanje zakona različitih država, koji umjesto da ih dovedu najnaprednijim oblicima zaštite, katkada riskiraju umrtviti ih, tražeći najmanji zajednički nazivnik. Pred tim tendencijama nužno je braniti vrijednost mnogostruke 'ponude' prava, različitosti već priznate kao neuklonjivog elementa i u zajedničkom kontekstu Europske Unije. To izričito kaže i članak 22 Povelje temeljnih prava: 'Europska Unija poštuje kulturalne, vjerske i jezične različitosti'. (...) Postoje zapravo i slučajevi u kojima kulturalni relativizam ne može biti primijenjen jer je u pitanju dostojanstvo osobe, čak i njezin život. (...) Kulturalna posebnost, stroga primjena islamskog zakona u nekim dijelovima Nigerije, ne može učiniti prihvatljivom praksu koja u stvarnosti krši jedno temeljno pravo osobe. To je jedan nedvojbeno pozitivan vid globalizacije, širenje i uopćavanje temeljnih prava, prevladavanje svakog kratkovidnog stajališta koje je u svakom pokušaju uspostavljanja univerzalnih prava vidjelo kolonijalistički izgovor Zapada da nametne svoje vrijednosti. Samo imajući zajedničke polazne vrijednosti moguće je izbjeći da se u globalnom svijetu umnožavaju prostori i mjesta gdje glas prava šuti, čudno nazvanih 'rajevima', gdje se izbjegavaju porezna pravila ili ona o zaštiti privatnosti, a koja nam govore o povlasticama i podčinjavanju, kako se to poglavito događa kada se nađemo pred turizmom tvrtki u potrazi za zemljama gdje je lakše izrabljivati rad i ispitivati lijekove na ljudima, ili gdje se mogu postaviti unosne klinike za presađivanje organa kupljenih za malu cijenu od očajnih ljudi. A ti posljednji primjeri pokazuju nam koja je neprolazna granica turizma prava: podčinjavanje drugih, kršenje njihovog dostojanstva, prijezir prema samom životu.(...) Govori se i o međunarodnom sudu za zaštitu okoliša, jer ekološke štete ne poznaju granice, jer je snažno i probitačno iskušenje prebacivanja zagađujuće i opasne proizvodnje u zemlje gdje je zakonodavstvo popustljivije, javno mišljenje slabije, a upravljači korumpiraniji. Logika produktivnosti pod svaku cijenu ne trpi nadzore, i izgleda zaustavljena 1831., kada je Adolph Tiers u Moniteuru pisao da se 'imovini ne mogu dati bolji suci od nje same'. Radi toga smatram da će put međunarodnog suda za zaštitu okoliša biti još teži od onog međunarodnog kaznenog suda. No preživljavanje planeta traži taj savez sa civilizacijom prava.", piše Stefano Rodota.