NJ 29. VIII. SZ: ODLUKA O IRAKU - U NASHVILLEU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 29. VIII. 2002. Bitka za Nashville "Američki potpredsjednik nije slučajno održao svoj govor o razlozima za rat protiv Iraka upravo u Nashvilleu i pred skupom američkih veterana. U Tennesseeju i pred vojnicima iz prošlih ratova bit će moguće utvrditi utvrditi mogu li Sjedinjene Države izvesti vojni udar na Irak. Dick Cheney dobro zna da u Washingtonu njegovi argumenti naglo bljesnu i potom utrnu poput fosfornog streljiva. No, ako zaleđe nasjedne njegovoj logici, te ako se slomi otpor u Washingtonu pod pritiskom raspoloženja u narodu, postoji mogućnost da rat više neće biti moguće zaustaviti. Dakle, svijet gotovo bez ikakve mogućnosti utjecaja svjedoči unutarameričkom sporu čija bi posljedica mogao biti loše argumentiran, opasan i slabo predvidiv rat u jednoj od najlabilnijih regija svijeta. Gerhard Schroeder može se kostriješiti, a Edmund Stoiber znojiti od straha i bijesa, ali njemački izbori neće nimalo utjecati na američkog potpredsjednika i njegov rokovnik. Odluka će biti donesena u Nashvilleu, savezna država Tennessee, u srcu Amerike. Tu je logiku moguće izravno izvesti iz vanjskopolitičke doktrine koja trenutno u Washingtonu ima visoku prođu. Iako još nastoji posredovati dojam distanciranosti i neodlučnosti, američki predsjednik zapravo je naklonjen belicistima u svojoj sigurnosnopolitičkoj okolini, čiji je neoimperijalni i hegemonijalni credo tradicionalna značajka republikanske stranke. Sljedeće su teze među najvažnijima u toj školi mišljenja: američki su interesi najviši prioritet; američka će načela prevladati; i međunarodne obveze ometaju ostvarivanje američkih interesa budući da su utemeljena na konsenzusu te zahtijevaju kompromise. Povlačenje i napad istodobno, vrli američki svijet i njegove vrijednosti kao ideja vodilja i zahtjev za bezuvjetnom poslušnošću globusa - opisana je politička pirueta tipična za hegemona i njegovu tradiciju izolacionizma. Umjerena, multilateralna škola mišljenja - koju danas u vladi utjelovljuje još samo ministar vanjskih poslova Colin Powell - više ne uspijeva privući pozornost. Kao posljednji i najvažniji korektiv preostaje tek američki birač. Američki predsjednik obvezan je poštivati njegovo mišljenje kao i dosad. Ni George Bush ne može ratovati ako nema potporu većine vlastitih građana. Američko se stanovništvo odviklo od vanjske politike kao rijetko kada u povijesti te zemlje. Složeni argumenti za i protiv preventivnog udara na Irak ne privlače pozornost građana. Zato je, dakle, potpredsjednik osobno prenio poruku veteranima - kako bi ona s vremenom urodila plodom. Doduše, Cheney istodobno vodi i bitku koja treba osigurati povlačenje. Budući da je od 11. rujna neprekidno izložena paljbi ratne retorike, javnost u SAD zapravo se umorila. Njezine su snage dodatno nagrizle krize koje su proteklih mjeseci izbile u sektoru financija i u tvrtkama. Više od Al Qaidine video-trake šokira je mjesečna prognoza mirovina ovisnih o fondovima. Američka javnost povezuje Busha s velikim kapitalom prema kojem sama gaji sumnjičavost, kao što je bio slučaj i s njegovim ocem. U studenom će pak biti održani izbori za Kongres: demokrati imaju dobre izglede da povećaju svoju većinu u Senatu i da osvoje prevlast u Zastupničkom domu. Bush, predsjednik koji uživa naklonost Vrhovnog suda, mora strahovati da će birači, vođeni potrebom za kontrolom i uravnoteženim odnosom snaga, poželjeti ograničiti njegovu moć. Nitko, doduše, ne sumnja u Bushovu čelničku odlučnost u pitanjima nacionalne sigurnosti ali sumnje se javljaju u pitanjima ekonomije. Cheneyjeva ofenziva na izmaku ljeta trebala bi utjecati na opisano raspoloženje i zemlji preporučiti snažnog vođu za rješavanje sigurnosnopolitičke krize. Bonus od 11. rujna trebao bi spasiti Busha, a preko njega i republikance, i pomoći im da nekako isplivaju iz izbora, zakazanih u studenom ove godine. Demokrati pak nemaju potrebu ustrajavati na temi odlučnosti, rata i sigurnosti te je njihova kritika na račun pitanja Iraka suzdržana. Oni će pobijediti bude li građane tištao novčanik, a ne strah od Sadama. Ne može se baš sve u Americi pripisati predizbornoj borbi ali najkasnije od sljedećeg tjedna, kada će se Kongres vratiti s ljetne stanke, predizborna će borba biti najvažnija stvar u SAD. Svijet se može pripremiti za prodornu galamu - i ne smije pritom gubiti živce. Cheney je, doduše, biračima izložio razlog za rat, ali je i sam više zapeo u sferi emocija. Američka vlada još koristi opću nelagodu u zemlji prema svim državama koje su na bilo koji način povezane s terorom. No, izložena pritisku donošenja konačne odluke, ni Amerika neće srljati u ratnu pustolovinu, ako argumenti ne budu uvjerljivi a prijetnja konkretna. Raspoloženje u prilog ratu protiv Iraka već jenja, a rasplinut će se u potpunosti ako saveznici napuste SAD. Odluka će biti donesena 6. studenog kada bude izabran novi sastav Kongresa. Bush se mora pobrinuti da sačuva i izlaz za slučaj nužde. Naime, bude li Cheney održao još puno govora poput onog u Nashvilleu, predsjedniku će preostati još samo izbor između rata i katastrofalnog vanjskopolitičkog poraza", upozorava na kraju uvodnika Stefan Kornelius.