CSM 28. VIII. PODIJELITI RATNO BREME

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 28. VIII. 2002. Podijeliti ratno breme "Bushova vlada možda je u pravu, u tehničkom smislu, da joj trajno dopuštenje Kongresa još iz Zaljevskog rata omogućava povesti rat protiv Iraka. Ipak, čak i uz to ovlaštenje, zajedno sa vladinim čitanjem ustavnog taloga kave u pogledu toga tko 'odlučuje da se krene u rat', samostalna odluka Bijele Kuće da napadne Irak kršila bi demokratski proces i bila bi politički neodgovorna. 'Ratovanje' i 'obznana rata' dvije su različite stvari, prema odluci onih koji su pisali ustav. Ipak, ta razlika nije važna jer je ključno to da ovaj potencijalni rat treba javnu raspravu koja bi osigurala dugoročnu potporu za moguće neugodne i nepredvidive posljedice. Odluka vlade da hitno iskorijeni Saddamov nuklearni program, bez odobrenja Kongresa, bila bi velika pogreška u slučaju da rat krene po zlu. Bush je dovoljno politički savjestan da u tom pitanju bude razborit, a i sam tvrdi kako je 'promišljen čovjek' koji se namjerava 'savjetovati s Kongresom'. Ako je to istina, zbog čega ne surađuje s Kongresom kako bi dobio dopuštenje ili barem osigura financiranje rata i saniranja posljedica rata? Kao vrhovni zapovjednik, predsjednik surađuje s Kongresom koji je obznanio rat i koji ima moć zaustaviti rat svojim ovlastima za odobravanje proračuna. Dopuštenje koje je Bush dobio od Kongresa nakon 11. rujna bila je reakcija na činjenicu da je SAD bio napadnut. Predsjedniku je dala ovlasti da se brani protiv terorizma. Za napad na Irak tvrdi se, na sličan način, da je obrambene prirode. Ipak, sve te pravne prepirke isključuju bit: dobiti podršku za 'promjenu režima' u Iraku od ključne je važnosti. Bush i njegovi sigurnosni dužnosnici ne bi trebali beskonačno dugo na Capitol Hillu objašnjavati svoje razloge za napad. Iračka zlodjela dobro su dokumentirana, a element iznenadnog napada ne može se ignorirati. Kongres bi, naravno, mogao odlučiti da se rat ne objavi, barem ne za sada. Moguće je da mnogi članovi Kongresa ne bi bili voljni riskirati svoju političku karijeru glasujući za rat koji bi se mogao pokazati veoma skupim zbog cijene koja bi bila plaćena u životima, novcu i poštovanju koje uživa SAD-a. Bushova vlada tvrdi kako je rizik koji sa sobom nosi to da se ne čini ništa veći nego rizik nekakve akcije protiv Iraka. Iako nas povijest uči kako je to često točno, povijest nam ukazuje i na to da je svakoj demokraciji potrebna potpora javnosti da bi krenula u rat. Unatoč svim svojim manama, Kongres je još uvijek u srcu demokracije SAD-a. Bush uživa veliku potporu javnosti, i ne treba se bojati podjele odgovornost za donošenje prave odluke", stoji u uvodniku lista.