THE TIMES 28. VIII. BRUXELLES I DAMASK

VELIKA BRITANIJA THE TIMES 28. VIII. 2002. Bruxelles i Damask "Kada je posrijedi britanski stav u svezi s bilo kakvom većom političkom inicijativom u Europskoj Uniji postoji depresivna shema koja se ponavlja bez obzira na to tko bio na vlasti. Prvo se niječe kako postoji ikakav radikalni novi plan, zatim se priznaje kako plan postoji, ali se ministri zaklinju svojim životom kako se plan ne nalazi čak niti u političkom programu za bližu budućnost. Potom se tvrdi kako bi mogao biti u političkom programu, ali se ne radi o ozbiljnom prijedlogu, da bi se kasnije zaključilo kako se radi o ozbiljnom prijedlogu koji, međutim, nikada neće biti implementiran. Onda se obznanjuje kako će biti implementiran, ali u takvom obliku koji neće promijeniti život običnih ljudi, da bi se u konačnici u jednom trenutku priznalo kako je do promjene zaista došlo, ali se i prije znalo da će do nje doći, jer je biračima to bilo rečeno na samom početku procesa. Pitanje ustava za Europsku Uniju sada je negdje na polovici tog ciklusa. U govoru koji je održao u Varšavi prije gotovo dvije godine Tony Blair odbijao je zahtjeve za formalni ustav EU-a. nego je umjesto toga predložio europsku 'Izjavu o načelima' (Statement of principles). Takav dokument, tvrdio je, pojednostavio bi mnoge složenosti koje trenutno, bez sumnje, okružuju institucije EU-a, no ipak bi to bio politički a ne pravni dokument'. Jack Straw, ministar vanjskih poslova, jučer je iskoristio svoje prvo pojavljivanje u javnosti na svojoj turneji kako bi ojačao oduševljenje Europskom Unijom, i da bi javno priznao kako je prvotni Blairov stav postao neodrživ. Straw je najavio kolektivni 'prijelaz' vlade na stav kojim podržavaju ustav EU-a pod uvjetom da on 'uključuje jednostavni niz načela, da običnim jezikom iznosi ono za što se EU zauzima i javnosti pokazuje kako će nacionalne vlade ostati osnovni izvor političke legitimnosti.' Nažalost, međutim, gotovo da nema šanse za to da će konvencija o ustavu EU-a koju predvodi Valery Giscard d'Estaing prihvatiti tako ograničeni mandat. Ministar vanjskih poslova izrazio je nadu da će novi sporazum po njegovim željama 'ponovno povezati europske glasače s ustanovama koje djeluju u njihovo ime.'(...) Da budemo pošteni prema ministru vanjskih poslova, promjenu stava ministara diktiraju praktične okolnosti. Vlada još uvijek nije previše oduševljena idejom o ustavu EU-a, ali priznaje kako je veoma vjerojatno da će se na konvenciji predložiti njegovo stvaranje i da je najbolje to što bi vladini čelnici mogli učiniti nakon toga bilo smanjiti snažne federalističke osjećaje. Kako ova vlada nije ništa voljnija od svojih prethodnika (uključujući i vladu kojoj je na čelu bila Margaret Thatcher) iskoristiti pravo na veto u pogledu razvoja situacije u EU-u koja joj se ne sviđa, moglo bi se tvrditi (barem u Ministarstvu vanjskih poslova) kako i nema previše smisla povlačiti crtu u pijesku zbog načela ustava koji će ionako isprati plima. Ideja ustava Europske Unije nije, međutim, tek neznatna reforma koja će postojeću šumu sporazuma jednostavno dovesti u red. Radi se o prijedlogu od temeljne važnosti sa značajim posljedicama. Oni pojedinci i skupine, koji se najviše zauzimaju za ovakvu promjenu, to ne čine, jer važna područja politike žele vratiti nazad u fazu zemalja članica i njihovih birača. (...) Straw bi trebao biti iskren prema javnosti i priznati kako ovo nije vježba za izgradnju novog Jeruzalema nego ograničavanje štete. U suprotnom, možda će morati objašnjavati zbog čega se protivi pisanom ustavu za Veliku Britaniju, dok se istovremeno počeo zauzimati za onaj za Europu", stoji u uvodniku lista.