ZAGREB/ATLANTA, 28. kolovoza (Hina) - Žirafe, suprotno dosadašnjim pretpostavkama, ne vole samoću nego neprestano tragaju za bliskošću s pripadnicima svoje vrste, tvrde američki znanstvenici.
ZAGREB/ATLANTA, 28. kolovoza (Hina) - Žirafe, suprotno dosadašnjim
pretpostavkama, ne vole samoću nego neprestano tragaju za
bliskošću s pripadnicima svoje vrste, tvrde američki znanstvenici.
#L#
U prirodi se te životinje obično može vidjeti na prilično velikoj
međusobnoj udaljenosti, što zoolozi pripisuju njihovoj
nedruštvenosti. Uz to, za žirafe se mislilo da su prilično glupe
životinje, jer dugo promatraju čovjeka koji im se približava, bez
vidljive reakcije na njegov dolazak, piše New Scientist.
No, iz žirafine perspektive, situacija izgleda posve drukčije,
tvrdi Meredith Bashaw s Instituta za tehnologiju u Atlanti.
Budući da su im oči oko pet metara iznad zemlje, te životinje u stepi
vide prilično daleko pa mogu kontaktirati na prilično velikoj
udaljenosti. Osim toga, žirafe se glasaju niskim tonovima koji se
prenose prilično daleko, ali ih čovjek ne može čuti. Kontaktirajući
pogledom i specifičnim zovom, žirafe su povezane i onda kad čovjek
misli da vidi samo jednu životinju i pritom ne čuje ništa neobično.
Pokazatelje društvenosti žirafa Meredith Bashaw opisala je na
sljedeći način: kad je jedna od tri žirafe iz zoološkog vrta u
Atlanti preseljena u drugi zoološki vrt, jedna od preostalih dviju
životinja lizala je sve oko sebe, a druga je počela hodati gore-
dolje. Identično ponašanje pokazuju i druge životinje sklone
životu u zajednici, kad primijete da nedostaje jedan njezin član.
I dok mlađe ženke u zatočeništvu najčešće žele dodir s pripadnicama
iste vrste i spola, starije samo ponekad stoje blizu jedna drugoj
bez dodirivanja. Meredith Bashaw pretpostavlja da žirafe imaju
slične obrasce ponašanja kao čovjek: stara se prijateljstva ne
moraju neprestano potvrđivati.
(Hina) kt dgk