DE-S-KOMENTARI-Politika nj 19.VIII.-die welt-njemačka i saveznici NJEMAČKADIE WELT19. VIII. 2002.Njemačka poslije NATO-a"Atlantski savez postaje žrtvom vlastitog uspjeha, a slično i EU. No kakav će u buduće biti okvir za Njemačku koja
je uvijek prevelika za ravnotežu a premala za hegemoniju? Njemačkoj će biti teško još jedanput pronaći svoju unutarnju i vanjsku ravnotežu u Europi koja će se uskoro bezgranično protegnuti i izmaknuti svakoj definiciji. Tako je, ali to politička klasa u Berlinu još nije shvatila, staro njemačko pitanje opet tu. Ali ono u svojem najjednostavnijem obliku glasi komu Njemačka pripada i kamo pripadaju Nijemci. To pitanje još nikada nije pripadalo samo Nijemcima, ne u XX. stoljeću, ni prije njega ni poslije njega. Čak kad bi stari demoni bili pokopani i zaboravljeni, što samo budala može pretpostaviti - ravnoteža Europe i žilavi nagon za opstankom nacija prisiljavaju njemačku politiku, ma tko bio kancelar, da nacionalne i europsko-atlantske interese poveže tako da njemačka korist bude i korist za sve druge.Za to bi mnoga desetljeća bili odgovorni NATO i, u svojem zaštitnom oklopu, Europska unija. Ali njima prijeti opasnost da postanu bez oblika, bez kormila i bez smjera. Za procese širenja postoje dobri
NJEMAČKA
DIE WELT
19. VIII. 2002.
Njemačka poslije NATO-a
"Atlantski savez postaje žrtvom vlastitog uspjeha, a slično i EU.
No kakav će u buduće biti okvir za Njemačku koja je uvijek prevelika
za ravnotežu a premala za hegemoniju? Njemačkoj će biti teško još
jedanput pronaći svoju unutarnju i vanjsku ravnotežu u Europi koja
će se uskoro bezgranično protegnuti i izmaknuti svakoj definiciji.
Tako je, ali to politička klasa u Berlinu još nije shvatila, staro
njemačko pitanje opet tu. Ali ono u svojem najjednostavnijem obliku
glasi komu Njemačka pripada i kamo pripadaju Nijemci. To pitanje
još nikada nije pripadalo samo Nijemcima, ne u XX. stoljeću, ni
prije njega ni poslije njega. Čak kad bi stari demoni bili pokopani
i zaboravljeni, što samo budala može pretpostaviti - ravnoteža
Europe i žilavi nagon za opstankom nacija prisiljavaju njemačku
politiku, ma tko bio kancelar, da nacionalne i europsko-atlantske
interese poveže tako da njemačka korist bude i korist za sve druge.
Za to bi mnoga desetljeća bili odgovorni NATO i, u svojem zaštitnom
oklopu, Europska unija. Ali njima prijeti opasnost da postanu bez
oblika, bez kormila i bez smjera. Za procese širenja postoje dobri
razlozi. U EU u Bruxellesu u međuvremenu se izrađuju katalozi
kriterija kao da je oblikovanje Europe porezna revizija. NATO u
Bruxellesu odriče se provjera. Politička je cijena previđena.
Međutim, od Nijemaca će zahtijevati napor koji je isti kao ono što
je 1949. Adenauer pokrenuo, a Kohl ponovno 40 kasnije: Njemačku i
Nijemce usidriti u sredinu kontinenta tako da susjedima, ako
pomisle na Njemačku u noći, ne ometa san.
Adenauer je znao iz sukoba Istok - Zapad izvući maksimum snage za
oblikovanje i njemačke interese tako povezati s interesima
susjeda, da su jedni druge podupirali. Pax Americana bdio je nad
time, od vezanja njemačke marke na dolar do razmještanja američkih
tenkova blizu granice zone.
NATO i EU desetljećima su bili prostor djelovanja, osiguranje i
ograničenje Njemačke. Sada su to sve manje. Buduća savezna vlada
mora opet stvoriti sigurnost, i vani i u zemlji, za što je Njemačka.
Klija nepovjerenje, vojni doprinos je bijedan, Berlin je
bezobziran. Ono što Njemačka treba su povjerenje izvana, unutarnja
snaga i velika saveznička vještina. Sve je to postalo nedostatno.
Ako će trajno nedostajati, najbolja su vremena prošla", zaključuje
komentator lista Michael Stuermer.