IT 10. VIII. LA STAMPA - FUKUYAMA O EU I SAD

ITALIJA LA STAMPA 10. VIII. 2002. Nejedinstveni "Za zapadne demokracije Osama bin Laden, Al Qaida, talibani, a šire radikalni islamizam - postavljaju ideološke izazove u nekim vidovima ozbiljnije od onih koje je utjelovljivao komunizam. No dugoročno je teško u islamu vidjeti realnu alternativu upravljanja za društva koja postoje u stvarnom svijetu. Osim što nudi slabu privlačnost nemuslimanima, radikalni islamizam ne zadovoljava ni težnje većine samih muslimana. Znamo, primjerice, koliko je nepopularan u zemljama koje su posljednjih godina upoznale teokratske vlade islamskog nadahnuća, kao u Iranu i Afganistanu. Sa svojim oružjima za masovno uništavanje fundamentalistički fanatici mogu predstavljati ozbiljnu i neposrednu prijetnju, ali su daleko od toga da stvore pravi ideološki izazov. Atentati 11. rujna mogu izgledati kao zaustavljanje, ali će modernizacija i globalizacija i dalje biti strukturalna načela međunarodne politike. No islamski je terorizam potaknuo nekoliko važnih pitanja. Trebamo ocijeniti održivost koncepta 'zapada' i utvrditi hoće li Sjedinjene Države i njihova vanjska politika postati središnji problemi međunarodne politike. ...) Kraj povijesti koji je na kao jedine moguće alternative ukazivao na liberalnu demokraciju i tržišno gospodarstvo trebao je biti pobjeda vrijednosti i institucija cijelog zapada, a ne samo Sjedinjenih Država. Hladni rat vođen je od strane saveza koji su se stvorili u ime zajedničkih vrijednosti slobode i demokracije, a ipak se stvorio jaz između Europljana i Amerikanaca. Nestala je opcija jedinstvene percepcije svijeta. Ima li još uvijek smisla govoriti o 'zapadu' u 21. stoljeću? Ili pak crta raskola glede globalizacije više ne dijeli zapad od ostatka svijeta, nego Sjedinjene Države od ostatka svijeta? Nakon govora o 'osovini zla' spor između Sjedinjenih Država i Europe poglavito se odnosi na unilateralizam prvih i njihovog odnosa spram međunarodnog pravnog sustava: povlačenje iz protokola iz Kyota o globalnom zatopljavanju, izostalo ratificiranje sporazuma iz Ria de Janeira o bio-različitosti, povlačenje iz sporazuma o raketama, odbijanje zabrane protupješačkih mina, odnos prema zatvorenicima u Guantanamu, odbijanje konvencija glede biološkog naoružanja i, u novije vrijeme, neprijateljstvo spram Međunarodnog kaznenog suda. No u očima Europljana najteži aspekt unilateralizma Bushove administracije je namjera da zbaci sadašnji irački režim ako je potrebno i pomoću vojske Sjedinjenih Država. Govor iz siječnja označava promjenu pravca u vanjskoj politici Sjedinjenih Država koje su s odvraćanja prešle na otvorenu borbu protiv terorizma. (...) Europska točka gledanja jest da Europa nastoji stvoriti čvrsti međunarodni poredak prikladan potrebama vremena nakon hladnog rata, svijet lišen ideoloških sukoba i vojnih rivaliteta širih razmjera koji bi nastojao sukobe riješiti kroz dogovor, dijalog i pregovore. Europljani zaziru od ideje doktrine otvorenog rata protiv terorista i zemalja koje sponzoriraju terorizam, a po kojoj samo Sjedinjene Države odlučuje kada i kako treba uporabiti silu. U godinama koje će doći transatlantske odnose će neuralgičnim učiniti duboko načelno pitanje koje se ne odnosi na vrijednosti liberalne demokracije nego na krajnji izvor legitimizacije demokracije. Amerikanci nisu skloni priznati niti jedan izvor legitimizacije višim od ustavne nacionalne države. Neka međunarodna organizacija uživa legitimnost, jer ju je priznala demokratska većina u sporazumnom ugovaračkom procesu. Ugovorne strane mogu odbiti priznati tu legitimnost u bilo kojem trenutku. Međunarodne organizacije i međunarodno pravosuđe ne postoje izvan te vrste dragovoljnog dogovora između suverenih nacija. Za Europljane demokratski legitimitet izlazi iz volje međunarodne zajednice mnogo šire od bilo koje pojedinačne nacije. Ta zajednica nije utjelovljena ni u kakvom globalnom ustavnom poretku nego legitimnost predaje postojećim međunarodnim ustanovama, koje vidi kao njen integralni dio. U tom smislu mirovne snage koje djeluju u bivšoj Jugoslaviji nisu plod jednostavnog dogovora između vlada nego moralni izraz volje i normi šire međunarodne zajednice. Kazalo bi se da je ekstremna obrana nacionalnog suvereniteta koju vodi senator Sjedinjenih Država Jesse Helms svojstvena određenom dijelu desnice Sjedinjenih država, dok bi ljevica bila internacionalistička kao i Europljani. No to je točno u pogledu sigurnosti i međunarodne politike, ali potpuno pogrešno ako pogledamo ekonomsku stranu. Ljevica ne priznaje nikakav poseban legitimitet ni Svjetskoj trgovinskoj organizaciji niti bilo kojem drugom međunarodnom tijelu gospodarske prirode. Podozriva je spram WTO-a kada ovaj u ime slobodnog tržišta dovodi u pitanje zakone o okolišu ili radu, te je u tom pitanju nepovjerljiva kao i Helms. Modeli američkog unilateralizma i europskog multilateralizma odnose se poglavito na pitanja sigurnosti i vanjske politike, a tek sekundarno na teme zaštite okoliša.(...) Mnogi su Amerikanci uvjereni da je nakon 11. rujna svijet postao opasniji. Vjeruju kako bi neki čelnik poput Saddama Huseina ako bi imao nuklearno oružje da bi ga dao teroristima i da je to opasnost za zapadnu civilizaciju. Svijest o toj prijetnji podloga je novoj doktrini 'preemptiona' i spremnosti Sjedinjenih Država da se unilateralno bore bilo gdje u svijetu. Suprotno tome, za mnoge je Europljane je 11. rujan izolirani događaj u kojemu je Osama bin Laden imao sreće pri postizanju punog pogotka, no događaj koji nema velike vjerojatnosti za ponavljanje radi povećanja nadzora. Europljani misle da su slabi izgledi da bi Saddam mogao svoj nuklearni arsenal otvoriti teroristima, te da on može biti 'zauzdan'. Nije potrebno napasti Irak, dovoljno je na teren dovesti ista sredstva odvraćanja poput onih nakon Zaljevskog rata. I na kraju, misle da terorizam islamskog porijekla nije prijetnja za zapad kao takav, nego akcija usredotočena na Sjedinjene Države kao odgovor na njihovu politiku na Bliskom istoku i Perzijskom zaljevu. Jaz koji se stvorio između Europe i Sjedinjenih država u 2002. mnogo je više od prolazne reakcije spram Bushove administracije ili međunarodne situacije nakon 11. rujna. On održava dva suprotstavljena odgovora koja zapadna civilizacija daje na pitanje na čemu počiva demokratski legitimitet", izvadak s konferencije koju je 8. kolovoza u Melbournu za Center of Independent studies održao profesor Fukuyama.