GB 9. VIII. REUTERS - TURSKA, SAD I IRAK

VELIKA BRITANIJA REUTERS* 9. VIII. 2002. Turska bi, nevoljko, podržala napad na Irak "Kakav god bio izgled turske vlade nakon izbora u studenom, od saveznika iz NATO-a se očekuje njezina potpora vojnom napadu SAD-a na susjedni Irak, iako s ozbiljnim zabrinutostima. Bojeći se da bi napad na Irak naštetio njenom krizom pogođenom gospodarstvu i zaprijetio sigurnosti njenih granica, Turska je pozvala Washington da ne počinje rat. Javno raspoloženje u muslimanskoj Turskoj žestoko je protiv napada, i političari teško da mogu voditi kampanju obvezujući se poduprijeti obećanje predsjednika SAD-a Georgea Busha da svrgne iračkog predsjednika Saddama Husseina. No važnost koju Turska, jedna od najvećih dužnika MMF-a, pridaje odnosima sa Sjedinjenim Državama nadjačava te brige, kažu analitičari. (...) Turska bi mogla biti važna saveznica u bilo kakvoj akciji protiv Iraka, i pružati i logističku i vojnu potporu. Zrakoplovi SAD-a već koriste turske zračne baze za patroliranje zonom 'zabrane letenja' nad sjevernim Irakom, uspostavljenom 1991. nakon Zaljevskog rata. 'Turci imaju interesa svoj očekivani angažman iskoristiti u vlastitu korist', kazao je jedan zapadni diplomat. 'Ako Turska želi imati riječ u razvoju događaja nakon Saddama, ona mora biti uključena u proces. Ne mogu si dopustiti odbijanje.' Turska se sprema za izbore 3. studenog nakon što su unutarnji razdori primorali vladajuću koaliciju da objavi prijevremene izbore.(...) To postavlja pitanje s kime bi dužnosnici SAD-a trebali razgovarati u Ankari u pripremama za moguću ofenzivu. 'Ta će nesigurnost prouzročiti poteškoće. Amerika će ipak nametnuti svoje politike, ali postizanje cilja bi moglo biti teže', kaže Huseyin Bagci, profesor za međunarodne odnose na tehničkom sveučilištu u Ankari. Politička nesigurnost kod kuće bi isto tako mogla oslabiti tursku sposobnost da zaštiti vlastite interese. Operacija preko granica sigurno bi radi straha otjerala turiste koji osiguravaju ključni izvor prihoda dok Turska nastoji izaći iz svoje najgore recesije od 1945. Povećanje cijena nafte isto bi tako teško pogodilo Tursku, dok se njeno gospodarstvo bori s inflacijom koja je u lipnju dostigla 41,3 posto. Vojnici se posebice brinu da bi sukob u susjedstvu mogao potaknuti nemire na problematičnom jugoistoku Turske, pozornici 17 godina borbi između turskih postrojbi i kurdskih separatista koje su odnijele više od 30.000 života. Turska je zatražila jamstva da se na sjeveru Iraka neće stvoriti kurdska država, gdje irački Kurdi upravljaju odmetnutom enklavom od kraja Zaljevskog rata. Turci se boje da bi stvaranje nove domovine izazvalo vlastito domicilno kurdsko stanovništvo, najveće na srednjem istoku.(...) 'Ako dođe do velike operacije... s potporom (iračkih) Kurda, onda Turska ne može ostati po strani i vrlo vjerojatno bi mogla ući u Irak', kazao je Mehmet Ali Kislali, vojni analitičar. Dužnosnici su naznačili da bi mogli poduprijeti ofenzivu u zamjenu za popust glede više od 4 milijarde dolara koje Turska duguje Sjedinjenim Državama za oružje. Promjena režima u Bagdadu, isto tako bi otvorila iračko gospodarstvo za tursku trgovinu. Od davanja potpore Sjedinjenim Državama u zaljevskom ratu i poštivanja trgovinskih sankcija nakon toga, Turska kaže da je izgubila više od 30 milijardi dolara u trgovini s Irakom. 'Turska shvaća da ako bude surađivala, može mnogo izgubiti, ali bi isto mogla ostvariti veliki dobitak', kazao je Bagci. 'Turska je vagon prikvačen za lokomotivu Sjedinjenih Država. Gdje god ide lokomotiva, vagoni uvijek slijede'", piše Ayla Jean Yackley.