IT-US-GB-IQ-kriza, intervencije-Politika it 8. VIII. la stampa europa i rat u iraku ITALIJALA STAMPA8. VIII. 2002.Rat kojega Europa ne shvaća"Kako sve učestalije dolaze vijesti o američkim pripremama za skoru vojnu kampanju u Iraku,
raste jaz između Europe i Sjedinjenih Država. Francuska nikada nije skrivala svoju nesklonost djelovanju silom protiv iračkog diktatora. Italija je dala shvatiti da se solidarnost sa Sjedinjenim Državama ne može, u slučaju Iraka, smatrati automatskom. I njemački kancelar Schroeder se još jasnije distancirao od Washingtona, štoviše je iz toga napravio slogan za početak svoje predizborne kampanje.Ispitivanje javnog mišljenja govore da za dosta bodova zaostaje za svojim takmacem Stoiberom i očito je da tako pokušava povratiti popularnost kod stanovništva koje osjeća težinu prošlosti i odbija uporabu sile u inozemstvu. Osjećaji ne izgledaju mnogo drugačiji u mnogim drugim europskim zemljama. U vanjskoj politici petnaestorice to je izrazio Solana, a Prodi je bio još izravniji. Sve u svemu, Europa je uvjerena da je Saddam opasni zločinac, no istovremeno je uvjerena da bi neki napad na Irak, makar i vojno provediv, bio politički još opasniji.(...)
ITALIJA
LA STAMPA
8. VIII. 2002.
Rat kojega Europa ne shvaća
"Kako sve učestalije dolaze vijesti o američkim pripremama za skoru
vojnu kampanju u Iraku, raste jaz između Europe i Sjedinjenih
Država. Francuska nikada nije skrivala svoju nesklonost djelovanju
silom protiv iračkog diktatora. Italija je dala shvatiti da se
solidarnost sa Sjedinjenim Državama ne može, u slučaju Iraka,
smatrati automatskom. I njemački kancelar Schroeder se još jasnije
distancirao od Washingtona, štoviše je iz toga napravio slogan za
početak svoje predizborne kampanje.
Ispitivanje javnog mišljenja govore da za dosta bodova zaostaje za
svojim takmacem Stoiberom i očito je da tako pokušava povratiti
popularnost kod stanovništva koje osjeća težinu prošlosti i odbija
uporabu sile u inozemstvu. Osjećaji ne izgledaju mnogo drugačiji u
mnogim drugim europskim zemljama. U vanjskoj politici
petnaestorice to je izrazio Solana, a Prodi je bio još izravniji.
Sve u svemu, Europa je uvjerena da je Saddam opasni zločinac, no
istovremeno je uvjerena da bi neki napad na Irak, makar i vojno
provediv, bio politički još opasniji.(...)
Jedina europska zemlja koja je iskazala, ne samo formalno nego i
sadržajno, razumijevanje spram jednostrano izabranog puta
Sjedinjenih Država do sada je bila Velika Britanija.
Ništa neobično: mimo povijesnih odnosa, mimo osobnih odnosa Busha i
Blaira, Sjedinjene Države i Velika Britanija zajedno su nadzirali
Irak i provodili su stalne zračne akcije na njegovom teritoriju
nakon Zaljevskog rata. No sada izgleda da i Blair dvoji. Englezi,
koje obično ratovi ne plaše, izgledaju zdvojni. Otvoreno
ratobornim glasovima suprotstavljaju se drugi mnogo oprezniji
glasovi, bilo u laburističkoj stranci bilo u anglikanskoj crkvi
mada ona, za razliku od one katoličke, nikada nije dizala barjak
mira pod svaku cijenu.
Velika Britanija se voli smatrati utegom na vagi između Europe i
Amerike, koji uspijeva pliticu spustiti prema svojim uvjerenjima i
interesima. No ovoga puta posao ne izgleda lagan; ako će doći do
iračkog rata, a Velika Britanija se svrsta uz Ameriku, o vanjskoj
politici Europe više se neće dugo govoriti; ako će stati uz druge
europske zemlje osnažit će se Europa, ali će anglo-američki
'posebni odnosi' slabo skončati. Nada je da rata neće biti. No kako
bi shvatili labirinte razmišljanja Washingtona nije dovoljan
razum, potrebna je i neka Kasandra", piše Boris Biancheri.