DE-US-AF-RATOVI-Vlada-Nemiri/sukobi/ratovi DW 29. VII. O ČISTIM RATOVIMA DEUTSCHE WELLE - DW29. VII. 2002.O "čistim ratovima"'Čisti rat' - vječna iluzija. Generali - i još više političari - sanjaju o 'čistim' ratovima, 'pametnim'
bombama i 'kirurškim zahvatima' u neprijateljsku vojsku. Možda se može reći kako je današnje oružje preciznije i da se napadi planiraju detaljnije nego što je to bio slučaj u II. svjetskom ratu, ali i posljednji, afganistanski rat je pokazao: nema ničeg 'čistog' ni 'pametnog' kada eksplodira neka bomba koja ne gasi nekakve crvene točkice na ekranu nego ljude - i to često potpuno krive i nevine.U svjetlu rasprave o Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine sve je jasnije da će ime jednog sela u Afganistanu postati pojam koji će još dugo opterećivati vjerodostojnost dobrih namjera američke vojske: Kakrakai. Tamo je početkom ovog mjeseca američko ratno zrakoplovstvo napalo svadbu i usmrtilo najmanje 48 osoba, dok ih je 117 ranjeno. Američka vojska najprije je tvrdila da su njeni helikopteri bili napadnuti i da su odgovorili na prijetnju sa zemlje. Dan kasnije američka vojska je najavila istragu o događaju.= Namjera nam je istražiti to mjesto za koje nas je obavještajna
DEUTSCHE WELLE - DW
29. VII. 2002.
O "čistim ratovima"
'Čisti rat' - vječna iluzija. Generali - i još više političari -
sanjaju o 'čistim' ratovima, 'pametnim' bombama i 'kirurškim
zahvatima' u neprijateljsku vojsku. Možda se može reći kako je
današnje oružje preciznije i da se napadi planiraju detaljnije nego
što je to bio slučaj u II. svjetskom ratu, ali i posljednji,
afganistanski rat je pokazao: nema ničeg 'čistog' ni 'pametnog'
kada eksplodira neka bomba koja ne gasi nekakve crvene točkice na
ekranu nego ljude - i to često potpuno krive i nevine.
U svjetlu rasprave o Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine
sve je jasnije da će ime jednog sela u Afganistanu postati pojam
koji će još dugo opterećivati vjerodostojnost dobrih namjera
američke vojske: Kakrakai. Tamo je početkom ovog mjeseca američko
ratno zrakoplovstvo napalo svadbu i usmrtilo najmanje 48 osoba, dok
ih je 117 ranjeno. Američka vojska najprije je tvrdila da su njeni
helikopteri bili napadnuti i da su odgovorili na prijetnju sa
zemlje. Dan kasnije američka vojska je najavila istragu o
događaju.
= Namjera nam je istražiti to mjesto za koje nas je obavještajna
služba obavijestila da je mjesto na kojem bi moglo biti sakriveno
oružje, dokumenti i osobe za kojima tragamo, izjavio je američki
pukovnik Roger King.
Danas objavljeni članak u britanskom The Timesu koji navodi
izvješće Povjerenstva Ujedinjenih naroda pokazuje da su američki
vojnici u Kakrakaiju od rodbine žrtava prvo željeli znati tko je
pucao na helikoptere, a onda su pokušali s mjesta napada ukloniti
dokaze, skupiti sve krhotine bombi i ukloniti posljedice napada.
Povjerenstvo UN-a, javlja isti list, nije našlo baš nikakvog dokaza
da su američke letjelice bile napadnute, a samo su još jednom čuli
svjedočanstva seljana kako su vojnici sve preživjele skupili na
jednom mjestu, zavezali ruke njihovim ženama - što je za Paštune,
blago rečeno, skandalozno - pretražili im kuće, oduzimajući sav
novac, dragocjenosti - i opijum.
Američka vojska je nakon toga utvrdila kako 'nije potpuno jasno'
što se dogodilo, navodeći kako je teški bombarder nedaleko od tog
mjesta izgubio jednu od svojih bombi, kako je također moguće da je u
selu eksplodiralo skladište streljiva i tek onda priznajući da je
zrakoplov napao protuzrakoplovni položaj u istom području.
Ministar vanjskih poslova Afganistana Abdulah Abdulah oštro je
osudio izgred:
= Nije za afganistanski narod prihvatljivo da to postane pravilo.
Civili su civili i odgovorni smo za njihovu zaštitu, i ako saveznici
žele poduprijeti naše napore što bi nam se pomoglo onda trebaju
preuzeti stroge mjere kako bi bili sigurni da će civili ostati
nepovrijeđeni.
Izgred u Kakrakaiju u noći s 30. lipnja na 1. srpnja nipošto nije
jedini u ovom ratu: prije toga je 17. svibnja američko
zrakoplovstvo također napalo svadbenu povorku na istoku
Afganistana. Dana 7. ožujka je u zračnom napadu - kako su potvrdile
Sjedinjene Države - bilo 14 civilnih žrtava, dok afganistanska
strana govori o 23 žrtve. U napadu 29. siječnja poginule su 52 osobe
u provinciji Gardes - polovica od toga su bila djeca. Liječnici bez
granica su 5. prosinca prebrojili 72 žrtve u blizini Tora Bore, a
američka vojska nikada nije priznala taj napad. Ali priznaje da je
zabunom napala kolonu plemenskih vođa 20. prosinca koja je išla na
svečanost imenovanja novog premijera Karzaia. U napadu je poginulo
najmanje 60 osoba. Slično se zbilo i 23. siječnja kada je u blizini
Kandahara američka vojska izvijestila kako je usmrtila 15 vojnika.
Kasnije je priznala da su oni zapravo bili saveznici.
Teško je reći postoji li nešto gore od napada na civile, ali dug je
popis i napada na saveznike ili međunarodne institucije: samo dva
dana nakon početka rata u Afganistanu napadnut je ured partnerske
organizacije UN-a u Kabulu u kojem su poginula četiri afganistanska
namještenika. U Kabulu su 28. listopada uništena tri logora Crvenog
križa. 17. travnja je američki bombarder napao i kanadske vojnike,
četiri ih je poginulo, a osmorica su ranjena. Nakon tog izgreda
zamjenik zapovjednika američkog središnjeg zapovjedništva
general Michael Delong je izjavio:
= Istražni odbor je utvrdio kako je slučaj napada na prijateljske
snage posljedica pogreške dvojice pilota u slijeđenju primjerene
stegu prilikom leta što je uzrokovalo kršenje pravila i
neprimjerenu uporabu borbene sile.
A 'neprimjerena upotreba borbene sile' često se čuje u izvješćima
iz Afganistana. Naravno, nikad se ne smije zaboraviti besmislen i
brutalan napad od 11. rujna na Svjetsko trgovačko središte. U
izvješću međunarodnog povjerenstva koje treba utvrditi sve civilne
žrtve u Afganistanu i koje je nedavno objavio New York Times upravo
se to spominje - posebice u prvoj etapi rata, kao glavni uzrok
prevelikog broja civilnih žrtava. A kada je Hamid Karzai izjavio da
je ih je bilo 'gotovo 500', to je uzrokovalo gnjev njegovih
sugrađana jer i međunarodne organizacije drže da ih je bilo preko
800, dok profesor New Hampshirea Marc Herold kaže da je samo od 7.
listopada do 4. siječnja poginulo 4000 civila.
A kada je riječ o 'čistom' ratu i 'pametnim' bombama - ni američki
ministar obrane Rumsfeld nema nikakvih iluzija - ali izostaju i
logične posljedice takvog razmišljanja:
= Nema nikakve sumnje da su naši momci i djevojke u vojsci bolje
uvježbani, bolje opremljeni nego u bilo kojem prijašnjem ratu, da
je oružje učinkovitije i preciznije, ali isto tako može se dogoditi
da se kod takve uporabe sile učine pogreške. To se može dogoditi.
Uvijek se događalo i bojim se da će se uvijek događati.
(DW)