FR-US-teroristi-Ratovi-Diplomacija-Vlada-Terorizam francuska-le monde od 5.7.02. tri rata georgea busha FRANCUSKALE MONDE5.VII.2002.Tri rata Georgea W. Busha"Sjedinjene Države su u ratu. Nema nijednog američkog dužnosnika koji za
Predsjednikom ne opetuje tu istinu europskim sugovornicima koji ju žele zaboraviti.Nakon napadaja od 11.IX., SAD je u ratu protiv terorizma, u ratu koji čine tri kampanje koje se ne odvažujemo zvati bojnim poljima, budući da je jedno od obilježja tog novog rata upravo nepostojanje bojnog polja. Ratu protiv terorista kao takvih, pridodaje se rat protiv država i organizacija koje ih podupiru (primjerice talibanski Afganistan) i rat protiv država koje posjeduju i razvijaju oružje za masovno uništenje (koje je George W. Bush nazvao 'osovina zla'). Te tri borbe nisu strogo odijeljene, a vode se različitim mogućnostima, gdjekada se podudarajući. Oružje za masovno uništenje u rukama terorista kamikaza vrhunac je katastrofičnog scenarija.Ideolozi Bushove uprave, među kojima se ističe William Kristol koji je nedavno bio gost Vijeća za talijansko-američke odnose na obalama jezera Como, uspoređuju velike ratove koje su Amerikanci i njihovi
FRANCUSKA
LE MONDE
5.VII.2002.
Tri rata Georgea W. Busha
"Sjedinjene Države su u ratu. Nema nijednog američkog dužnosnika
koji za Predsjednikom ne opetuje tu istinu europskim sugovornicima
koji ju žele zaboraviti.
Nakon napadaja od 11.IX., SAD je u ratu protiv terorizma, u ratu
koji čine tri kampanje koje se ne odvažujemo zvati bojnim poljima,
budući da je jedno od obilježja tog novog rata upravo nepostojanje
bojnog polja. Ratu protiv terorista kao takvih, pridodaje se rat
protiv država i organizacija koje ih podupiru (primjerice
talibanski Afganistan) i rat protiv država koje posjeduju i
razvijaju oružje za masovno uništenje (koje je George W. Bush
nazvao 'osovina zla'). Te tri borbe nisu strogo odijeljene, a vode
se različitim mogućnostima, gdjekada se podudarajući. Oružje za
masovno uništenje u rukama terorista kamikaza vrhunac je
katastrofičnog scenarija.
Ideolozi Bushove uprave, među kojima se ističe William Kristol koji
je nedavno bio gost Vijeća za talijansko-američke odnose na obalama
jezera Como, uspoređuju velike ratove koje su Amerikanci i njihovi
saveznici vodili za obranu slobodnog svijeta ponajprije protiv
nacionalsocijalizma, zatim protiv komunizma, a sada protiv
terorizma. Potonji se razlikuje od prethodnih, premda se rječnik
koji se rabi u tumačenju strategije poziva na stare pojmove.
'Smirivanje' koje se rabilo 1938. nakon Muenchena kako bi se
označila slabost naspram Hitlera, preuzeto je u kritici
'pasivnosti' Clintonove uprave nakon prvog terorističkog napadaja
na Svjetski trgovački centar 1993. i napadaja na američko
veleposlanstvo u Nairobiju. No najviše se vraćaju pojmovi iz doba
hladnoga rata, kako bi se istodobno istaknuo kontinuitet i
promjena. (...)
Nedjelotvorno protiv terorizma, zastrašivanje u ovom času
dopunjuje, pa i zamjenjuje ga, nova doktrina preventivnog
djelovanja. G. Bush se na nju poziva u West Pointu, a njegovi
suradnici je sada dotjeruju. U razgovoru za 'Washington Post',
državni tajnik Colin Powell kaže da preventivno djelovanje nije
nužno istoznačnica za prvo napadanje golemim vojnim sredstvima.
Ono može biti i 'stupnjevito', kao što je istoimeni protuudarac
koji je 1960-ih razradio Robert McNamara. Može početi s uhidbama,
blokiranjem računa, financijskim i diplomatskim mjerama. Kada je
riječ o Iraku, koji je prvi na meti, dodatna sredstva koja su
odobrena CIA-i kako bi se svrgnuto Sadam Husein, dio su tog
preventivnog djelovanja. Upad u Irak bio bi zadnja mjera, ako bi svi
drugi načini propali.
Druga razlika naspram razdoblja hladnog rata je što je
'containment' pretpostavljao da se SAD i njegovi saveznici jako
malo brinu o onome što se događa na neprijateljskoj strani, ukoliko
Sovjeti nisu htjeli da izvezu revoluciju.
Nakon razdoblja nakon hladnog rata, 'roll back' želi zamijeniti
'containment'. Drugim riječima, Amerikanci se ne žele zadovoljiti
sprječavanjem širenja terorizma; žele ga suzbiti, otjerati iz
uporišta koja je zauzeo, prekinuti veze s državama koje ga mogu
poduprijeti, pa i mijenjati političke režime u tim državama, u ime
demokratskih vrijednosti. George W. Bush je na početku mandata
zamjerao svom prethodniku što je preveliku važnost davao 'nation
buildingu', potpori izgradnji za život sposobnih država u
inozemstvu. On nije toliko htio nametnuti liberalni poredak u
svijetu, koliko zaštititi SAD od nereda u svijetu. Atentati od
11.IX. doveli su do preispitivanja američke vanjske politike.
Richard Haas, daleki nasljednik Georgea Kennana u ministarstvu
vanjskih poslova, izradio je teoriju o 'ograničavanju
suvereniteta' vlada koje tlače svoj narod, ne poštuju ljudska prava
i proizvode oružje za masovno uništenje. Tom bi se teorijom mogao
opravdati napadaj na Irak i svrgnuće Sadama Huseina. Puk u Bagdadu,
misle neki, oduševljeno bi dočekao taj pad koji bi bio pouka
susjednom Iranu, drugoj zemlji 'osovine zla'.
No ideolozi iz republikanske desnice idu još dalje. Za njih
Saudijska Arabija koja je financirala, izvozila islamski
fundamentalizam i dugo podupirala talibane, nije zabranjena tema.
Oni imaju smjelosti da dovedu u pitanje strateški savez između SAD-
a i vahabitske vlasti, nadajući se dolasku saudijskog Gorbačova
koji će prekinuti s autokratskim i integrističkim sustavom.
'Možemo izabrati drugi put, kaže William Kristol, ali će
nestabilnost u svijetu porasti, jer je plašljivost pogubnija od
odvažnosti'.
Ta nova teorija koja se trenutno priprema u krugovima bliskim
Bijeloj kući, još nije dobila predsjednikovo odobrenje. Možda ga
neće ni dobiti, već će i dalje biti pozadina politike koja nije
pošteđena proturječja. Ta teorija ima svoju logiku. U cijelosti se
temelji na jednoj jedinoj paradigmi borbe protiv terorizma i u tomu
je svakako njezina slabost. Kako definirati terorizam? Kako ga
pobijediti? Kako ukloniti njegove uzroke, ili barem razloge zbog
kojih dobiva potporu u arapsko-muslimanskim masama? Usporedba s
hladnim ratom i sa sukobom između istoka i zapada pogrješna je.
'Terorizam je taktika, a ne ideologija', kaže Robert Hunter, bivši
veleposlanik u NATO-u i suradnik Rand Corporationa i po tome se
razlikuje od sovjetskog komunizma", piše Daniel Vernet.