US-sigurnost-Društvo-Obrana-Terorizam-Ratovi IHT 26. VII. unutarnja protuteroristička strategija SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE26. VII. 2002.Lekcije za rat protiv terorizma"Za rat protiv terorizma neke lekcije
ranijih napora sličnog imena, rata protiv siromaštva, mogu biti korisne. Dvije paralele posebice su poučne. Jedna je shvaćanje kako se takvi ratovi ne dobivaju nego njihovo vođenje može stanje učiniti boljim nego da bitke nije ni bilo. Druga je ta da institucijske strukture koje su stvorene za vođenje rata mogu biti jednako važne kao i sam sukob. Iskustvo pruža neke od iznenađujućih lekcija za Ministarstvo domovinske sigurnosti. Neko vrijeme, mi koji smo bili zaduženi za planiranje Ureda za gospodarske prilike (Office of Economic Opportunity- OEO) zaista smo mislili kako možemo ukinuti siromaštvo u SAD-u; naš je plan pokazivao kako. Naravno, bili smo u krivu. Za neuspjeh možemo kriviti politiku, našu vlastitu neprikladnost ili/i Vijetnamski rat. No politika uvijek prevladava 'stručnost' u vođenju takvih programa - na sreću za demokratsku vladu. (...) Nismo iskorijenili siromaštvo. No stvorili smo prilike za mnoštvo ljudi. Pomogli smo mnogima da iziđu iz siromaštva i potaknuli smo
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
26. VII. 2002.
Lekcije za rat protiv terorizma
"Za rat protiv terorizma neke lekcije ranijih napora sličnog imena,
rata protiv siromaštva, mogu biti korisne. Dvije paralele posebice
su poučne. Jedna je shvaćanje kako se takvi ratovi ne dobivaju nego
njihovo vođenje može stanje učiniti boljim nego da bitke nije ni
bilo.
Druga je ta da institucijske strukture koje su stvorene za vođenje
rata mogu biti jednako važne kao i sam sukob. Iskustvo pruža neke od
iznenađujućih lekcija za Ministarstvo domovinske sigurnosti.
Neko vrijeme, mi koji smo bili zaduženi za planiranje Ureda za
gospodarske prilike (Office of Economic Opportunity- OEO) zaista
smo mislili kako možemo ukinuti siromaštvo u SAD-u; naš je plan
pokazivao kako. Naravno, bili smo u krivu. Za neuspjeh možemo
kriviti politiku, našu vlastitu neprikladnost ili/i Vijetnamski
rat. No politika uvijek prevladava 'stručnost' u vođenju takvih
programa - na sreću za demokratsku vladu. (...)
Nismo iskorijenili siromaštvo. No stvorili smo prilike za mnoštvo
ljudi. Pomogli smo mnogima da iziđu iz siromaštva i potaknuli smo
promjenu u ključnim javnim i privatnim institucijama.
Ovo se dogodilo kroz razdoblje od osam godina, tijekom
predsjedništva Lyndona Johnsona kada je direktor OEO-a bio Sargent
Shriver, i za vrijeme predsjedništva Richarda Nixona kada je
direktor OEO-a bio mladi bivši kongresmen, Donald Rumsfeld, koji je
sa sobom doveo još mlađeg pomoćnika, Richarda Cheneya.
Ta su gospoda u svojim kasnijim ulogama pojasnila kako ne možemo
okončati terorizam ništa više nego što možemo okončati siromaštvo.
U novim napadima poginut će još, možda još mnogo Amerikanaca. Mjere
sigurnosti, dobro osmišljene, mogu spriječiti nove napade. (...)
Dugo ćemo biti u svijetu u kojem je teško živjeti, no stanje se može
olakšati. Restrukturiranje je jedna od stvari koje mogu pomoći.
Ured za gospodarske prilike osnovan je 1964., iz istih razloga iz
kojih se sada predlaže osnivanje Ministarstva za domovinsku
sigurnost - postojeće institucije nisu obavljale taj posao.
Ministarstva rada, poljoprivrede, zdravstva, obrazovanja i
socijalne skrbi obavljale su svoje stare rutinske poslove. Zadati
nove poslove starim birokracijama, uz Ured za gospodarske prilike
kao koordinatora, tek bi ovjekovječilo rutinski rad.
Johnsonova vlada prekršila je sva uvriježena stajališta o onom što
jest i nije mudro namjerno dvostručeći funkcije. Ured za
gospodarske prilike imao je pravo komentirati Bijeloj kući čitav
niz vladinih djelatnosti. Još važnije, imao je vlastiti mali
proračun kojim je mogao započeti paralelne programe. (...)
Novi programi imali su, naravno, i neke vlastite probleme, no
glavni alternativni pristupi u odnosu na stara ministarstva -
prekrojiti programe za borbu protiv siromaštva - bili su
djelotvorni. Krajem 1970-tih, OEO je nestao a njegove su programe
preuzela stara ministarstva. Međutim, sama ministarstva postala su
mnogo osjetljivija na svoje nove zadatke. Siromaštvo nije ukinuto
ali je u bitnoj mjeri umanjeno, a pružene su i brojne prilike.
Mjeseci nakon 11. rujna pokazali su kako usklađivanje rata protiv
terorizma nije najučinkovitije. Tome mogu posvjedočiti Rom Ridge i
njegovi kritičari.
Vlada sada predlaže preusmjeravanje u suprotnom pravcu stvaranjem
super ministarstva. Za uspostavu kontrole nad mnogim agencijama od
kojih svaka ide u svom smjeru - uključujući i irelevantne smjerove
kao što je spašavanje na moru i inspekcija salmonele- trebat će
godine, koje nam teroristi neće priuštiti. (...)
Jedan savjet, međutim, u sebi sadrži ključ za ono najvažnije:
analizu dojavnih informacija. Vlada je prije 11. rujna raspolagala
mnoštvom informacija. Sada ih ima još i više, ali nitko ne zna što s
njima, pa stoga i beskonačni niz bespotrebnih uzbuna. Dojavne
informacije moraju biti analizirane kako bi se otkrile prave
prijetnje.
Agencije, čije su birokratske rutine spriječile predviđanje 11.
rujna i koje su bile zapanjene bedrenicom poslanom poštom, krcate
su analitičarima. Trebamo alternativu tim agencijama a iskustvo
OEO-a upućuje na to kakvu.
Ured za analizu dojavnih informacija, predložen u sklopu novog
ministarstva, trebao bi oteti neke od najboljih analitičara iz
vlade, udružiti ih s drugima, van vlade, i kazati: 'Više niste ni
FBI niti CIA, sada ste Ministarstvo za domovinsku sigurnost. Imate
pristup svemu što želite. Analizirajte!'
Novi ured ne samo da bi proizveo vlastite analize, stare agencije bi
bile veoma motivirane poboljšati vlastite", piše Robert A. Levine,
viši gospodarski savjetnik pri Rand-u, bivši zamjenik direktora
Ureda za gospodarske prilike, zadužen za planiranje i
istraživanje.