FRANCUSKA-LIBERATION OD 24.7.02. PRIKAZ KNJIGE O PORASTU EKSTREMIZMA

FRANCUSKA LIBERATION 24.VII.2002. Kada 'elite' idu na ruku Le Penu "Optuživati, okrivljivati i javno koriti davanje glasova Le Penu bio je glavni postupak većine političkih dužnosnika u borbi protiv krajnje desnice u zadnjih dvadeset godina. Postupak je to kojega očite slabosti znamo: premda 'sotonizacija' Nacionalne fronte (NF) može biti žurna mjera za zaustavljanje njezina širenja, kao što je pokazala mobilizacija između dvaju krugova predsjedničkih izbora, i premda je ona omogućila da se podigne sanitarni kordon oko krajnje desnice koja je nedvojbeno spriječila da suradnja koju su zagovarali milloni, soissoni i društvo ne postane primjer u čitavoj desnici, moralno bajanje neće u tabor demokracije vratiti one koji su već zastranili. Philippe Maniere ide još dalje. U maloj, poticajnoj knjizi, glavni urednik 'Expansiona' izvrće problematiku. Milijuni Francuza ne glasuju redovito za krajnju desnicu iz neznanja, zbog zaslijepljenosti, pa ni zbog lakovjernosti koju Le Pen vješto iskorištava svojim demagoškim darom. Ne, 'narod ne glasuje usprkos preporuci svećenika', već 'zbog preporuke svećenika. Pače: što više svećenici budu govorili da je u krivu, on će više glasovati za Le Pena'. Ukratko, 'narod glasuje kako bi se osvetio eliti'. Čini se da tu postavku potvrđuje Le Penov uspjeh u drugom krugu predsjedničkih izbora. Šest milijuna birača koji su mu ponovno dali glas učinili su to potpuno svjesno, nakon petnaest dana jakog političkog, medijskog i kulturnog pritiska koji ih je obilato poučio o pogubnosti njihova čina. Iz te početne postavke Philippe Maniere izvlači vješt zaključak koji upozorava na svu silu pogrješaka 'elita'. Mnoge njihove odluke koje su trebale 'usrećiti' narodne klase, zapravo su im otežale život. Autor navodi odluku o 35-satnom radnom tjednu, uvođenje eura i 'minicu', premiju za poticanje kupnje novih automobila koja je ispraznila tržište rabljenih vozila. Autor napose upućuje političare na njihove demiurške želje. Kako ne razočarati birače kada se poseže za vlašću koje više nema, pa i sebi u zaslugu pripisuje ponovni rast koji uistinu ne ovisi o promjeni stanovnika u Matignonu? 'Tipično hvalisanje' koje često, dođe li do blokade, prethodi prebacivanju odgovornosti s istih političara na prikladne žrtvene jarce kao što su bruxellesko Povjerenstvo ili 'posljedice globalizacije'. Po mišljenju Philippea Manierea, takav razgovor gluhih između baze i vrha pogoduje glasovanju za NF. (...) Na koncu, njegova prilično privlačna teza gdjekada prelazi u bjesomučni progon glasovitih 'elita'. Uz rizik da bude odveć popustljiv prema 'Francuskoj malih ljudi'. No autor je pronicljiv kada je riječ o poniznom držanju Jeana-Pierrea Raffarina: 'Nije dovoljno dati narodu domaćeg čovjeka u nešto lošijem odijelu od njegovih prethodnika kako bi mu pokazao da ga razumiješ'. A zacijelo ni 'elitama' neće biti dovoljno da se bičuju kako bi ga vratile na pravi put", piše Renaud Dely.