IT - 30. VI. CORRIERE - SOFRI O LJEVIČARIMA I PACIFISTIMA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 30. VI. 2002. Sofri: Pogubni pacifisti uništavate ljevicu "Objavljujemo dio interviewa Adriana Sofrija listu 'Europeo'.(...) '11. rujan, apokaliptičko otkriće rata objavljenog svijetu bogatstva, svijetu žena gospodarica svoje kose, predstavljao je najveći izvor planetarne protuameričke, protucionističke, protuzapadnjačke paranoje. Mi smo bili vjerni gledanju na svijet podijeljen na dvoje, prvo su bili radnici i gazde, i teško smo ga napustili osim za jednu usporednu dihotomiju, muškaraca i žena, i s teškoćom se ponovno vraćamo jednom složenijem gledanju. Iskušenje povratka svijetu podijeljenom na dvoje je snažno. Postoje doista bogati i siromašni, i doista postaju sve bogatiji i sve siromašniji... Najjači razlog nostalgije za maniheizmima jest u krizi naslijeđenih identiteta. Politička ljevica je imala svoje materinje crkve, i dijelila je svoje osobne iskaznice, poput župa s njihovim krsnim listovima. Sada je gotovo: nema više majke crkve, nema više svetih knjiga, gotov je popis upisanih. Danas, u politici, poglavito za ljevicu koja nije obična i voli slobodu, vrijedi samopotvrda. Svatko je mjera sam sebi, a solidarnost i zajednički identitet ponovno se grade, a ni to zauvijek, od osoba. I radi toga, u odnosu na prije nekoliko godina, kada je poglavito trebalo 'raspustiti', danas mi je još važnije izjaviti se ljevičarom. Ta priča o pacifizmu je pogubna, jer razbija, i kada ne vodi katastrofalnim posljedicama, dio koji bi trebao biti među najboljima ovog društva, i ljevice. Ona može dovesti do podudaranja ljevičarskog ekstremizma i desničarskog ekstremizma koji danas puše i sa samog sjevera Europe. Sjetimo se Kosova (a prije toga Bosne). Ni 'odgovorna' ljevica ni pacifisti nisu imali hrabrosti priznati da pitanje nije bilo treba li intervenirati, već kako intervenirati. Što ne znači da se ne treba svakog dana raditi na sprječavanju slijedeće katastrofe, no pacifisti ne mogu zamišljati da za sebe odvoje jedan poseban dio (prevenciju) i potom prati ruke od potrebe pomaganja u trenutku prijetnje i smrti. Na žalost, moramo se sa cijelim svijetom ponašati kao da je svaki dan 11. rujan, i kao da smo vatrogasci. Kada god dođe poziv, kreni i pođi gasiti vatru. No možeš stajati na mjestu, gubiti vrijeme oko toga zašto je izbio požar, i gledati dok netko gori,. Kao što se, na nesreću, dogodilo godinama, u slučaju Sarajeva i Bosne.(...)", kaže Adriano Sofri.