WP 25. VII. SAD I RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 25. VII. 2002. SAD, Rusija i globalni sporazum "Američki rat protiv terorizma i ruska težnja gospodarskoj suradnji sa Zapadom međusobno se potiču i sada dominiraju svjetskom politikom. Tek deset godina nakon kraja Hladnog rata, američki i ruski čelnici kreću se u smjeru ere globalnog sporazuma koja će smanjiti globalni utjecaj Europe, Kine i Japana na Washington i Moskvu. Ova zastrašujuća teorija počela se širiti iz europskih prijestolnica u kojima smatraju da se radi o dubljem i još neprikladnijem fenomenu od američkog unilateralizma. Zabrinutost se može zamijetiti u službenim izjavama Tokija i Pekinga. Svijet koji se dugo bojao posljedica nuklearnog rata između dviju supersila sada brine zbog učinaka produbljivanja suradnje između Bijele kuće i Kremlja. Ako globalni savez zamjenjuje hladni rat, jedna metafora će opstati u ovoj tranziciji. Još je uvijek korisno zamijetiti kako Amerikanci igraju poker dok Rusi igraju šah. Vladimir Putin postao je Bushova skrivena karta kod Europljana. Bush je Putinova kraljica na šahovskoj ploči, koja se može premještati na spasilački ili dominantni položaj u odlučujućim trenutcima. Igraju različite igre, no zajednički ciljevi i interesi postavljaju ih na istu stranu. Primjer: nekoć glasne protimbe iz Berlina, Pariza i drugih gradova nacionalnoj raketnoj obrani SAD-a - a posebice Bushovom nagovješćivanju da će se povući iz Sporazuma o zabrani poturaketnih sustava - nestalo je prošle jeseni kada je Putin tiho prihvatio povlačenje Washingtona iz sporazuma iz 1972. 'To je greška', gunđao je, žrtvujući sporazum kao izgubljenu šahovsku figuru u svojoj dugoročnijoj igri. Da Putin i Rusi nisu izražavali pravednu indignaciju, europski čelnici više ne bi mogli braniti sporazum o kontroli oružja kao temelj strateške stabilnosti. A da Europljani ne predviđaju kraj svijeta, Bushovi kritičari iz Amerike ne bi imali ključno strjeljivo. Ova shema mogla bi ponovno ući u igru u diplomaciji nakon američkog vojnog napada protiv iračkog diktatora Sadama Huseina, slijedeće zime. Diplomati u Moskvi nedavno su otkrili znakove da je Putin već postigao neformalni, privatni sporazum s Bushom oko toga da Rusija neće biti prepreka američkoj uporabi sile kada Bush svijetu jasno i učinkovito dokaže kako su njegovi razlozi za napad na Irak opravdani. Rusko ministarstvo vanjskih poslova nastavlja tvrditi suprotno dok frenetično pokušava okupiti Europljane i Kineze sa zajedničkim ciljem - da se spasi bivši moskovski klijent u Bagdadu. Ipak, pragmatičnost ruskog predsjednika gotovo će sigurno još jednom zasjeniti iz Hladnog rata zaostalu lojalnost. U neobičnom obraćanju javnosti, održanom u Ministarstvu vanjskih poslova 12. srpnja, Putin je pozvao najviše ruske diplomate da slijede njegov stav o tome kako je suradnja sa SAD-om ključ ruskog gospodarskog i političkog oživljavanja. Putin je svojim veleposlanicima kazao kako ruska diplomacija nije spremna odgovoriti slobodnim tržištima, modernim medijima ili prijetnji koju predstavlja globalni terorizam - i da ju treba preustrojiti. Otvoreni pristanak Rusije na Irak promijenit će međunarodne odnose, posebice unutar Vijeća Sigurnosti UN-a. Putinova probna odanost Bushu postavlja Rusiju na položaj blizu onih koje sada imaju Francuska i Britanija. Francuski predsjednik Jacques Chirac i britanski premijer Tony Blair odvojeno su kazali Bushu kako će poduprijeti akciju SAD-a nakon što Washington započne i dovrši nova i temeljita nastojanja koja bi za cilj imala to da Husein prihvati učinkovite inspekcije oružja masovnog uništenja, a koje bi provodio UN. Pretpostavka u Londonu i Parizu jest ta da će Husein riskirati rat prije nego prihvatiti inspekcije. Ruski bijeg izolirao bi Kinu kao jedinoga stalnog člana Vijeća sigurnosti koji se protivi bilo kakvom obliku vojne akcije protiv Iraka. Nije vjerojatno da će Peking dugo ustrajati na svojoj protimbi u takvim okolnostima. I manevarski prostor Europljana, nezadovoljnih američkom politikom, se smanjuje. 'Od 11. rujna, Bush se prema Rusiji odnosi kao prema partneru koji je pouzdaniji nego europski saveznici', kazao je jedan viši europski dužnosnik. 'Rusija je mnogo više voljna surađivati i mnogo popustljivija kada su posrijedi sigurnosna pitanja. Za Washington, Europljani su presnažni da bi se s njima postupalo kao s Rusijom, kao s partnerom nižeg statusa, ali su i preslabi da bi nešto konkretno učinili zbog svoje protimbe američkim planovima.' U ovom trenutku, taj stav je tek spekulativne prirode. Rusko strateško pretjecanje Europljana ovisi o dva razvoja stanja. Putinov govor u Ministarstvu vanjskih poslova predstavljao je implicitno priznanje da njegova politika još nema potporu ruskih elita nacionalne sigurnosti ili javnosti. Tu potporu mora osigurati. Osim toga, slabo rusko gospodarstvo mora se hitno proširiti ako Rusija želi imati istinsku težinu u međunarodnoj zajednici. Ovaj trend ipak spaja instinktivnoga Busha i intelektualnoga Putina. Amerikanac ne smije dopustiti da kratkoročna pravila igre koju igra blokiraju ono što mora učiniti u budućnosti (popustiti Putinu u svezi Čečenije ili ignorirati prodaju ruskog oružja Kini). Putin se ne može oslanjati na elegantnu neizbježnost šaha kao što su to njegovi komunistički predci činili dok se njihov imperij rušio pod njima", piše Jim Hoagland.