NJ 24. VII. SZ: LIKVIDACIJA PRAVI ODGOVOR NA TERORIZAM?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 24. VII. 2002. Hibris nemoćnih "Izrael smatra da je u ratu. Objavile su ga palestinska teroristička organizacija Hamas i svi ostali radikali a Izrael je u kontekstu više od stotinu napada od početka druge Intifade prihvatio poziv na borbu. Samo se time - dakle, ponajprije na psihološkoj razini - može objasniti činjenica da većina stanovništva zagovara likvikaciju palestinskih terorista i samo je na temelju toga moguće shvatiti kako premijer Ariel Sharon nakon raketnog napada na kuću Hamasova vođe Salaha Šehadea može izjaviti da je posrijedi jedan od 'najvećih uspjeha'. Riječ je o 'uspjehu' u okviru kojeg je uz teroriste poginulo još najmanje 14 ljudi, uključujući i brojnu djecu, dok ih je još stotinu ranjeno. Riječ je, dakle, o 'uspjehu' koji je plaćen previsokom cijenom. Rat u koji se upustio Izrael obilježen je jasnom asimetrijom u vojnoj i smanjenom asimetrijom u području morala. Palestinci šalju pojedinačne bombaše-samoubojice, opravdavajući tu taktiku izraelskom represijom. Izraelci pak šalju tenkovi, helikoptere i borbene zrakoplove tipa F-16, opravdavajući takvu taktiku palestinskim ugrožavanjem Izraelaca. Zasigurno je nemoguće uspostaviti ravnotežu između realne represije i realnog ugrožavanja i time usporediti nasumične samoubilačke napade sa ciljanom politikom likvidacije. Usprkos tome, ta su dva oblika borbe danas gotovo nerazdvojivo međusobno povezana u jedinstven krug odmazde. Za to pak povezivanje odgovornost snosi izraelska vlada. U ratnoj logici, jedinoj koju Sharon može slijediti, čini se prirodnim da atentat na čovjeka poput Šehadea bude prikazan kao čin samoobrane. Napokon, vojni se čelnik Hamasa i sam hvalio napadima na izraelske civile. No, nisu tek okolnosti najnovije akcije, u kojoj su uz cilj stradali i nevini, potaknule na spoznaju da su takve metode nespojive sa standardima pravne države. Usprkos tome, Izrael prihvaća rizik da politikom likvidacije prekorači moralne i pravne granice te da se time izloži kritici na međunarodnoj sceni. S jedne strane, temelj takvog ponašanja čini razumljiv osjećaj obrane koji je istodobno i osjećaj nemoći. S druge pak strane Izrael temelji svoje postupke i na iracionalnoj svijesti da bi iz sasvim posebnog rata protiv terora mogao izići kao pobjednik. U tom je kontekstu nemoć nadjačana i izvrnuta naglavce. Prerasta u hibris. Shizofrena mješavina nemoći i hibrisa čini izraelsku vladu slijepom za činjenice. Zato Izraelci ignoriraju činjenicu da nasilje proizvodi novo nasilje te da politika likvidacije zemlju gura u borbu protiv stoglave hidre kojoj na mjestu svakog ubijenog terorističkog vođe izraste mnogo novih. Zato će 'uspjesi' koje danas hvali Sharon nužno prerasti u svoju suprotnost", zaključuje Peter Muench.