ŠVIC-LE TEMPS 24.7. NASTAVAK O SAD-U

ŠVICARSKA LE TEMPS 24.VII.2002. SAD, svjetska sila. I Bog je na njegovoj strani. "George Bush se rodio dvaput. Samo on znade kako se to dogodilo. Volio se zabavljati, pomalo se laktašio i suviše je mislio na piće. Sada više ne pije, već moli. Često. U crkvi, prije nego otvori sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, prije jela i s vatrogascima koji se bore s vatrom u Arizoni. Nedavno je kleknuo zajedno s makedonskim predsjednikom koji mu je došao u posjet, kako bi se zajedno pomolili. Malo se Amerikanaca smije tim upadljivo sklopljenim rukama u Bijeloj kući. Vjerska je ravnodušnost u Sjedinjenim Državama rijetka roba. A vjera, nakon razdoblja povlačenja u privatnost, a ponekad i poruge, u zadnjoj četvrtini stoljeća, ponovno postaje javna stvar. Za državni blagdan koji je vrlo blizu njegovu rođendanu, predsjednik je početkom mjeseca proveo vikend s roditeljima, na imanju u Kennebunkportu, na obali Atlantika, u državi Maine. U nedjelju se čitava obitelj popela na brežuljak kako bi sudjelovala na misi u crkvi sv. Ane. Tu se, dok su dečki obrijane glave, sa slušalicom u uhu nadgledali crkvu izvana, dogodilo nešto neobično. Pastor, g. L. Agnew pozdravio je 'duhovnog i političkog vođu najveće države u svijetu'; i umjesto da počne crkvenu pjesmu, počeo je izgovarati, a za njim svi nazočni, ponajprije George Bush, prisegu vjernosti, 'pledge of allegiance': 'Obećavam vjernost zastavi Sjedinjenih Američkih Država i Republici, naciji koja je pokorna Bogu, nedjeljiva, sa slobodom i pravdom za sve'. 'One Nation under God': predsjednik je to rekao vrlo jasno, pridružujući svoj odlučan glas glasovima prosvjeda protiv odluke prizivnog suda u San Franciscu koji je 'under God' proglasio neustavnim. (...) Trebamo se vratiti na početke 'pledgea' kako bismo shvatili kako Amerika nije država na putu sekularizacije, već, naprotiv, na putu vjerskog usmjerenja. Kada je 1892. učitelj i propovjednik Francis Bellamy sročio prisegu, njegova je pobuda bila potpuno svjetovne, pa i socijalističke naravi: Boga tu nije bilo. Pola stoljeća kasnije, u Virginiji, prosvjetni su čelnici iz javne škole izbacili učenike iz obitelji Jehovinih svjedoka, jer nisu htjeli pozdraviti zastavu ni recitirati prisegu. Vrhovni sud je 1943. poništio virdžinijsku odluku i vratio učenike uz savršeno jasne uvjete: nikakva vlast, ni velika ni mala, ne može propisivati ortodoksnu politiku, domoljublje, vjeru ni bilo što drugo što je u svezi s osobnim mišljenjem svakog građanina. (...) Poluga vage vraća se sada na drugu stranu. Vidjeli smo to u presudi Vrhovnog suda odmah nakon afere s prisegom. S pet glasova protiv četiri, sudci su odlučili da se u Clevelandu nastavi praksa 'vouchera' (subvencije za školovanje) i tako omogućili širenje tog sustava koji je crna ovca profesorskih sindikata, demokratske stranke i mnogih država, ali je drago čedo Bushove uprave. Načelo je jednostavno: roditelji koji dijete žele ispisati iz javne škole, dobivaju 'voucher' (2250 dolara na godinu u slučaju koji je završio na sudu) kako bi ga upisali u privatnu školu po vlastitom izboru. Gdje je tu vjera? U sljedećem: u Clevelandu se 3.700 obitelji od 75.000 odlučilo za 'vaucher', a 96 posto djece koja su napustila javne škole sada su u kršćanskim školama, poglavito katoličkim. Vrhovni sudac Paul Stevens, uz potporu trojice kolega, uzalud je upozoravao na skretanje prema 'indoktrinaciji' koju plaća država, većina sudaca danas je spremna ići pravcem koji im pokazuju konzervativni republikanci. A George Bush ne želi ostati na tome. Pregovarajući s demokratima koji još drže Senat, pokušava pokrenuti svoj program socijalnih usluga koje bi se s državnim novcem povjerile privatnim, uglavnom vjerskim organizacijama. Kako bi opravdao odluku o 'voucheru', Vrhovni sud se pozvao na svoje neutralno vjersko stajalište. Ako Cleveland nudi privatne, većinom vjerske i katoličke škole, rekao je, to je posljedica mjesnih okolnosti. Drugdje ne mora biti tako... Prilagodljivo prikazivanje stvari nije vlastito sudcu Antoninu Scaliji, jednom od najkonzervativnijih među devetoricom. U nedavnom izvješću u Chicagu koje je preuzeo 'The Journal of Religion and Public Life', sudac iznosi svoja uvjerenja. Čitajući ga, pitamo se želi li taj katolik-integrist još živjeti u demokraciji, ili zapravo sanja da se u SAD-u uvede nova vrsta teokracije. 'Nema druge vlasti do Božje, kaže. Gospodin djeluje i kroji pravdu preko svog ministra, države'. Dalje, Antonin Scalia vidi u demokraciji težnju da se 'božanska vlast skrije iza vlade'. Traži od katolika da se ne pomire s takvim stanjem stvari, već da se 'bore na sve moguće načine'. Nije li nedavno George Bush, duhovni vođa, rekao da 'prava dolaze od Boga'? Američka imperijalna ambicija, reklo bi se, želi se proširiti sve do neba", piše Alain Campiotti.