AU 27.VI.-PR-DESNICA I LJEVICA

AUSTRIJA DIE PRESSE 27. VI. 2002. Što potpomaže desni trend u Zapadnoj Europi: ljevica koja moralizira umjesto da vodi politiku "Zastati, udahnuti: poslije četiri nacionalna izbora u državama EU-a (Portugal, Francuska, Nizozemska, Irska) ove godine te dva u srednjoistočnoj Europi (Mađarska, Češka), europski je politički zemljovid prije ljetnog odmora donekle promijenjen. Tri daljnja parlamentarna izbora u rujnu (Švedska, Slovačka, Njemačka) mogla bi nastaviti taj proces preoblikovanja. Na prvi se pogled trend u Europi čini jasnim: zapadni dio politički ide u desno, srednjoistočna Europa u lijevo. U skladu s tim bio je i povišeni ton u komentiranju dosadašnjih izbora. No bečki analitičar i istražitelj trendova Peter Ulram upozorava: 'Ma koliko ti trendovi bili očiti, ne postoji dosljedan desni trend u zapadnoj niti jasan lijevi trend u istočnoj Europi.' Dvije Ulramove glavne spoznaje iz novijih europskih izbornih događanja: - Desno usmjerene stranke u Zapadnoj Europi dobile su bodove manje vlastitim snagama ili uvjerenjem birača, za izborne je rezultate presudna bila dubina orijentacijske krize zapadnoeuropske ljevice, osobito socijaldemokracije. - Izborni uspjesi - relativni - lijevo usmjerenih stranaka u Mađarskoj i Češkoj manje su povezani s pojačanom lijevom orijentacijom mađarskog i češkog biračkog tijela nego s u srednjoistočnoj Europi jako izraženom sklonošću prema promjenama putem izbora. O krizi zapadnoeuropske socijaldemokracije: Ulram podsjeća - prvo - načelno na sve labaviju tradicionalnu povezanost sa strankama u Zapadnoj Europi (ranije je između 35 i 50 posto birača bilo vezano uz stranke). Ali i zapadnoeuropski birači postaju sve pokretljiviji, a ta povećana pokretljivost usmjerena je protiv stranaka koje su upravo na vlasti. Ali to su u Portugalu, Francuskoj i Nizozemskoj bili socijalisti odnosno socijaldemokrati. Drugo: socijalisti i socijaldemokrati posljednje su se godine susretali s gospodarskim, socijalnim, društvenim promjenama relativno bespomoćno. Prema Ulramu najjasniji je bio odgovor britanske Laburističke stranke - protiv državno-intervencionističkih modela, za više law i order. No time je stranka Tonyja Blaira - za razliku od sestrinskih stranaka na kontinentu čija stajališta nikada nisu bila tako jasna - dobro prošla. Kao treće, Ulram kod umjerene ljevice u Zapadnoj Europi vidi sve veću sklonost moraliziranju. Ali takvi moralni odgovori na nova, goruća pitanja koja klasično biračko tijelo socijaldemokrata toliko pokreću - primjerice svakodnevne posljedice koje iz useljavanja proizlaze na škole, radna mjesta, društvo - nisu dobro prihvaćeni među radništvom. Četvrto: činjenica što socijaldemokracija očito više ne osluškuje bilo širokih slojeva, što se sustavno otuđila od svoje klasične biračke baze, za analitičara Ulrama posljedica je strukturne promjene unutar tih stranaka: tamo radnici imaju sve manje prava na riječ, ali zato imaju službenici višeg obrazovnog sloja, primjerice učitelji. Te nove elite koje određuju ton u socijaldemokratskim strankama malo zanimaju dubokosežne promjene političkih koncepcija. Peto: zapadnoeuropska ljevica predstavlja se biračkom tijelu - osobito u Italiji i Francuskoj - posve raskoljenom. Mnoge lijeve pojedinačne stranke pokrivaju spektar umjerenih socijaldemokrata sve do ortodoksnih starih komunista. Ulram: 'Ako ljevica ipak krene u saveze, postat će nesigurni potencijalni birači sredine koji doduše nemaju ništa protiv umjerenih socijaldemokrata, ali ipak imaju protiv militantne ljevice u vladi.' O maniji promjena putem izbora u srednjoistočnoj Europi: Za razliku od Zapadne Europe, u novim demokracijama nema izraženih povezanosti birača na stranke, dijagnosticira Ulram: 'Ona je u najboljem slučaju oko 20 posto.' U srednjoistočnoj je Europi automatski veća fluktuacija birača, jer postoji bitno manje tradicionalnih prepreka za promjenu stranke. A to birači obilno čine otkako mogu slobodno birati. Osim toga su stranački sustavi u srednjoistočnoj Europi još vrlo nestabilni - s velikom iznimkom Mađarske, gdje su se stvorile dvije približno jednako jake stranke, socijalisti i konzervativci. Češki su parlamentarni izbori opet poslije četiri godine tobože Velike koalicije, prema Ulramu 'izbori-podsjetnik', pri čemu su konzervativci Vaclava Klausa dobili od birača 'sočnije' podsjetnike nego socijaldemokrati Vladimira Špidle. Bečki promatrač izbora računa da će u Češkoj za razliku od Mađarske jamačno trebati još deset, 15 godina dok se stranački sustav uistinu stabilizira. Ulrama općenito ne čudi neobično nizak odaziv na izbore na zapadu (Francuska) kao i na srednjem istoku Europe (Češka). U cijeloj Europi može se ustanoviti kontinuirani proces osipanja biračkoga tijela, koje u SAD-u postoji već odavno. Najlijeniji birači su mladi stanovnici gradova za koje politika pripada u kategoriju 'nije spomena vrijedna'. Ali zašto takav pad odaziva na izbore? Zbog nezadovoljstva tradicionalnom politikom. Zbog nedostatka privlačnih političkih alternativa. Zbog nestajanja povezanosti sa strankama. Zbog promijenjenih temeljnih političkih stajališta. Izrekom 'izbori su građanska dužnost' kod mlađih se naraštaja ne bi moglo puno postići, dočim je za poslijeratne naraštaje ponajprije u nekada totalitarnim državama poput Njemačke, Austrije, Italije to bila temeljna politička zapovijed", piše Burkhard Bischof.