IT - 3. VII. LA REPUBBLICA - KAPITALIZAM I GLOBALIZACIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 3. VII. 2002. Nova pravila igre za globalni kapitalizam "(...)Financijska globalizacija nosi visoki stupanj neizvjesnosti, nestabilnosti i nesigurnosti, koji pogoduje nedozvoljenim igrama i izaziva uništenja resursa rada i štednje. Tko plaća gubitke u nedozvoljenim igrama? I kako ih je moguće izbjeći? U zlatnim godinama svjetskog kapitalizma, pedesetim i šezdesetim prošlog stoljeća, nesigurnost je bila ograničavana s dva čimbenika: izravnim nadzorom kapitala i punom zaposlenošću koju je neizravno jamčila država. Danas, s globalizacijom, država se odrekla prvog, a ne može jamčiti drugi. Iz toga proizlazi kronično stanje nesigurnosti, bilo na tržištu kapitala, bilo na tržištu rada. To je potpuno paradoksalna okolnost: što se 'napredna' društva više obogaćuju, to više padaju u strah pred budućnošću, za vlastitu ušteđevinu, za vlastiti posao, za vlastitu djecu. Postaju sve ranjivija.(...) Uzmimo dva strateška i glavna aspekta problema sigurnosti: onaj financijskih tržišta i onaj tržišta rada. Što se tiče prvog, temeljna zadaća modernog reformizma, kao što je bila za keynesijanski reformizam, jest ona promicanja na svjetskoj razini novog sustava monetarnih i financijskih pravila koja bi uvela određenu količinu pravila i stabilnosti. Očita je, primjerice, strukturalna nespojivost golemog američkog dužničkog položaja: tekući manjak i zaduženje jednako 4 posto i 30 posto ukupnog domaćeg proizvoda. To je Damoklov mač nad glavom svjetskog gospodarstva. Danas, s jačim eurom, Europa ima karte u rukama za promicanje novog ustroja, novog reda u svjetskom monetarnom sustavu. Što se tiče drugog, bilo bi vrijeme za ozbiljnu reformu, da se ponovno preuzme politička odgovornost za punu zaposlenost. Priznati da je ona pravo i obveza društva, upravo poput osnovnog obrazovanja. Da pravo na rad ne može biti svečana ali prazna programatska tvrdnja, nego konkretna obveza, obveza za zajednicu da nudi rad i obrazovanje svim građanima kao integralni dio državljanstva. Bogata društva našeg vremena, najbogatija u povijesti, mogu si u potpunosti dopustiti to 'temeljno jamstvo'. (...) Treći put, između divljeg kapitalizma i centraliziranog državnog upravljanja ne sastoji se u poboljšavanju, ex post, nevolja koje je proizveo prvi, nego u davanju kapitalizmu strukturalnih granica kako bi se njegova moć pretvorila u razvoj i blagostanje za sve. U ustanovljavanju pravila igre s kojima se ne može igrati", piše Giorgio Ruffolo.