ZAGREB, 4. srpnja (Hina) - Velika romansijerska freska, roman u četiri knjige - "Poraz", koji je književnik Petar Šegedin (Žrnovo, 8. srpnja 1909. - Zagreb, 1. rujna 1998.) ostavio u rukopisu, bit će po svemu sudeći objavljen iduće
godine.
ZAGREB, 4. srpnja (Hina) - Velika romansijerska freska, roman u
četiri knjige - "Poraz", koji je književnik Petar Šegedin (Žrnovo,
8. srpnja 1909. - Zagreb, 1. rujna 1998.) ostavio u rukopisu, bit će
po svemu sudeći objavljen iduće godine. #L#
"Nadam se da će to biti sljedeće godine. Osjećam u tom smislu i
osobnu obvezu", izjavio je u povodu 93. obljetnice piščeva rođenja
jedan od najboljih poznavatelja Šegedinova djela, kritičar i
povijesničar književnosti, akademik Dubravko Jelčić.
Neki dijelovi romana "Poraz" objavljeni su u "Radu" i "Forumu"
HAZU-a, pa javnost, koju to zanima, kako kaže, već otprilike i zna o
kakvu se opsežnu, strukturno slojevitu romanu radi.
U središtu romana tragična je sudbina hrvatskog čovjeka i hrvatske
obitelji koju su razarali ratovi i ideologije.
Po Jelčićevim riječima prije trideset godina, odmah nakon
Karađorđeva, predao mu je Šegedin list papira, koji čuva i danas, na
kojem je skicirao, onim svojim sitnim rukopisom, svoje buduće
izdavačke zamisli i molio ga da se, bude li takav stjecaj okolnosti,
brine za taj plan umjesto njega.
"'Poraz' je već tada bio uglavnom napisan do treće knjige, u prvoj
varijanti, i ja sam ga godinama čuvao, zapravo skrivao, među drugim
arhivalijama Zavoda za književnost i teatrologiju u Opatičkoj 18",
rekao je Jelčić, dodavši kako Šegedin nije želio da rukopis pronađu
u slučaju eventualne policijske pretrage u njegovu stanu.
Kasnije je još napisao dobar dio četvrte knjige, a i nove varijante
nekih dijelova iz prvih triju, pojasnio je.
"Prirediti taj tekst za tisak ne će biti lako, ali ćemo to učiniti.
Bit će to veličanstveni torzo", ističe Jelčić.
Dubravko Jelčić priredio je za Pet stoljeća hrvatske književnosti
dvosveščani izbor iz Šegedinova djela, a autor je, među ostalim, i
monografija o hrvatskim književnicima Šenoi, Matošu, Kosoru i
Kranjčeviću te Povijesti hrvatske književnosti.
Šegedinovo golemo književno djelo, po Jelčićevoj ocjeni, opravdava
tvrdnju da je taj pisac svojom moralnom vertikalom i humanističkom
sastavnicom bio svijest i savjest svoga naroda i svoje zemlje, a
njegov veliki, monumentalni, na žalost nezavršen roman "Poraz"
trebao je biti kruna toga velebnog djela.
Osim romana Šegedin je pisao priče, pripovijetke, novele, putopise
i esejističku prozu, a prve radove 1939. objavio je u Krležinu
"Pečatu".
Leksikon hrvatskih pisaca svrstao ga je među vrhunske hrvatske
prozaiste, predstavnike intelektualističke proze i inauguratore
egzistencijalizma. Smatra da ga tri lucidna trenutka legitimiraju
kao angažirana intelektualca - 1949., kad je prvi pokušao na Drugom
kongresu književnika nekadašnje Jugoslavije dekonstruirati
socrealističku normativnu estetiku; 1971., kad je zolijanski
prosvjedovao društveno-političkim esejima "Svi smo odgovorni?" i
1991., kad je pred tadašnjim zagrebačkim Domom JNA održao, uz V.
Gotovca, nadahnut govor o barbarogeniju.
Unatoč tomu što je Šegedin svoje djelo i svoj život ugradio u našu
nacionalnu slobodu i državnu neovisnost, kako napominje Jelčić,
danas ga šačica anonimusa, kojekakvih poluinteligenata i
polupismenih piščića i novinarčića, koji mu po svom intelektualnom
i moralnom habitusu nisu ni do gležnja, izvrgavaju žučljivoj
retorici kroatofobične mržnje.
"Sve što takvi duhovni siromasi i pišu danas o Šegedinu, o njegovu
'politikanstvu' i 'političkom sljepilu', neodoljivo nas uvjerava
da je doista Šegedin bio u pravu kad je, kao davno prije njega Matoš,
upozoravao kako Hrvatska ima više izdajica nego sve ostale europske
zemlje zajedno, a njegovo zabrinuto pitanje: 'Tko će nas spasiti od
nas samih?', ostaje i danas jednako aktualno i jednako bez pravog
odgovora", ističe Jelčić.
Po njegovim riječima nije samo Šegedin izvrgnut hajci današnjih
naših "neoorjunaša", nego su to još i Kaleb, i Marinković, sve
prvaci hrvatske proze 20. stoljeća.
"Njihov hrvatski nacionalni osjećaj i ponos pokušavaju difamirati
tako što ih nazivaju negdašnjim partizanima. Nisu svjesni da je
upravo to argument protiv takvih zlonamjernika: biti partizan
1941. moglo je biti i razumljivo i časno, ali biti partizan danas,
to je već sumnjivo. A biti orjunaš, bilo je sramotno i onda, kad je
Orjuna osnovana, i danas, kad se njezin duh evo, pred našim očima,
povampiruje", kaže Jelčić.
(Hina) mc