IT-RU-US-integracije-Politika IT 18. VI. LA REPUBBLICA - ITALIJA I RUSIJA ITALIJALA REPUBBLICA18. VI. 2002.Italija, vrata Europe za novu Rusiju"Europska Unija veliki je gubitnik geopolitičkog preustroja koji je u tijeku, a proizvedeno
je ratom protiv terorizma. Radi tisuću razloga. No poglavito radi jednog: nije država. Možda su naši vođe preozbiljno shvatili ultraliberalističku ideologiju 'kraja nacionalne države', kojega su još prije više od jednog stoljeća najavili jedan pruski tekstilni poduzetnik, Friedrich Engels i njegov genijalni koautor, Karl Marx. Preuranjeni pogreb.Kako primjećuje američki povjesničar Paul W. Schroeder: 'Ova je kriza po sebi impresivno pobijanje brbljanja koje se često čuje među povjesničarima i znanstvenicima politike o pretpostavljenom propadanju i zastarijevanju države, čiji bi suverenitet i upravne funkcije preuzele međunarodne i nadnacionalne organizacije, nevladine udruge, multinacionalne tvrtke i druge transnacionalne skupine i pokreti.Kada je došao ovaj napad (11. rujna) američki se narod u golemoj većini okupio iza svoje vlade, siguran da će ona, a ne neki od navedenih entiteta, djelovati. I kada je američka vlada tražila
ITALIJA
LA REPUBBLICA
18. VI. 2002.
Italija, vrata Europe za novu Rusiju
"Europska Unija veliki je gubitnik geopolitičkog preustroja koji
je u tijeku, a proizvedeno je ratom protiv terorizma. Radi tisuću
razloga. No poglavito radi jednog: nije država. Možda su naši vođe
preozbiljno shvatili ultraliberalističku ideologiju 'kraja
nacionalne države', kojega su još prije više od jednog stoljeća
najavili jedan pruski tekstilni poduzetnik, Friedrich Engels i
njegov genijalni koautor, Karl Marx. Preuranjeni pogreb.
Kako primjećuje američki povjesničar Paul W. Schroeder: 'Ova je
kriza po sebi impresivno pobijanje brbljanja koje se često čuje
među povjesničarima i znanstvenicima politike o pretpostavljenom
propadanju i zastarijevanju države, čiji bi suverenitet i upravne
funkcije preuzele međunarodne i nadnacionalne organizacije,
nevladine udruge, multinacionalne tvrtke i druge transnacionalne
skupine i pokreti.
Kada je došao ovaj napad (11. rujna) američki se narod u golemoj
većini okupio iza svoje vlade, siguran da će ona, a ne neki od
navedenih entiteta, djelovati. I kada je američka vlada tražila
potporu u inozemstvu za svoju kampanju, ona se isto tako obratila
vladama'. Dakle ne Europskoj Uniji, nego nekima od njezinih
država.
U očekivanju da EU postane država, ili točnije da se unutar njega
kao takva ocrta neka eurojezgra, Italija može nešto učiniti. U
ovako nestalnoj fazi međunarodnih odnosa ideje mogu biti važnije od
brutto BDP-a ili oklopnih divizija. Pokazao je to Putin. Energični
ruski čelnik doveo je veliku zemlju uništenu uslijed sedamdeset
godina boljševizma, na rang protagonista na planetarnoj pozornici.
Jer ona ima ideju i sustavno je ostvaruje: priključiti Rusiju
Europi preko Amerike, kako bi je ukorijenio u razvijenom svijetu.
Italija je, u svojim granicama, naslutila to prije od drugih.
Berlusconi je znao orkestrirati spektakl u mjestu Pratica di Mare,
ukravši pozornicu Francuzima i Nijemcima. Neka je to bila i samo
priredba. No taj skup na vrhu potvrdio je stvaran geopolitički
pomak, kojega su htjeli Amerikanci (i Talijani).
Vijeće NATO-Rusija po sebi znači malo. No izražava jedan
kvalitativni skok u jednom postupnom procesu, ali koji u
perspektivi može dozrijeti kao plod 11. rujna koji za nas najviše
obećava. Poglavito u energetskom vidu: integracije Rusije u
europski prostor mogla bi dovršiti 'sustav tri mora', Kaspijsko-
Crno-Jadransko. U toj igri, paradoksalno, Italija bi mogla
djelovati kao riba pilot. Imamo pokrivena leđa proamerikanizmom od
24 karata ove vlade i javnim mnijenjem koje je prijemčivije za
Bushove razloge od onog britanskog.(...)
Osama bin Laden je genij (?) zla. Možda ćemo ga se, međutim, za koju
godinu moći sjećati kao fanatičnog kriminalca koji je ujedinio ono
što je Lenjin podijelio", piše Lucio Caracciolo.