FRANCUSKA-LE FIGARO OD 11.6.02. AGRARNA POMOĆ BUDUĆIM ČLANOVIMA EU-A

FRANCUSKA LE FIGARO 11.VI.2002. Petnaestorica se spotiču o zajedničku agrarnu politiku "Čudo se nije dogodilo i neće se dogoditi tako skoro. Šefovi diplomacije petnaestorice nisu se uspjeli dogovoriti o osjetljivom pitanju izravnih financijskih pomoći koje zemlje kandidati očekuju iz bruxelleskih blagajna za svoje poljodjelce. Među ministrima je u modi uglađeni optimizam, barem kada se gleda izvana. Tako su svoje veleposlanike zadužili da još jednom traže rješenje, sutra, zatim u petak, a spremni su, kako sami kažu, da ponovno promotre pitanje na sljedećoj sjednici, u ponedjeljak. Neki čak natuknjuju da bi šefovi država i vlada mogli pokušati presuditi 21.VI. u Sevilli, što Jose Maria Aznar, čini se, želi izbjeći po svaku cijenu. Ustvari, dogovor će se zacijelo postići i kasnije. Svjesno suparništva, španjolsko je predsjedateljstvo Unije jučer pokušalo postići konsenzus o zamisli da se rješenje svakako mora pronaći na vrijeme, s obzirom na europski susret na vrhu na jesen, 24.X. u Bruxellesu, pod danskim predsjedanjem. No ni to ne odgovara najtrvrdokornijima kao što su Nijemci i Nizozemci: ne planiraju sporazum prije susreta na vrhu u Kopenhagenu dva mjeseca kasnije, premda se na tom susretu u načelu treba označiti svečani svršetak pregovora o prijamu deset od dvanaest kandidata. (...) Švedski premijer kojemu događaji, čini se, daju za pravo, predviđa da će 'na koncu nastati kriza i metež'. Ulog je, istina, velik. Ne toliko što se tiče novca, jer pitanje je samo hoće li ili ne poljodjelci novih država članica u 2005. i 2006. imati pravo na iznos od tri milijarde eura uime 'izravne pomoći' koja nije u svezi s njihovom proizvodnjom, već s obrađivanom površinom i sa stočnim fondom. Europsko povjerenstvo koje podupire jedanaest zemalja, napose Francuska, predlaže isplatu pomoći. Temeljni bi iznos bio 25 posto onoga što danas dobivaju poljodjelci petnaestorice i postupno bi se povećavao do 100 posto do 2013. Protivnički tabor predvode Njemačka i Nizozemska, a u njemu su i Švedska i Velika Britanija koje su manje ofenzivne. Josias van Aartsen, nizozemski ministar, predlaže da se pričeka prosinački summit kako bi se vidjelo, kaže, koliko će kandidata biti primljeno i kako bi se, ovisno o tomu, istražile njihove proračunske mogućnosti. Na istom pravcu, pomoćnik njemačkog ministra Guenter Pleuger koji također zastupa zemlju koja je 'neto uplatitelj' u europski proračun želi 'znati što ih čeka'. Ustvari, Berlin kao i Den Haag htio bi na koncu smanjiti, pa i ukinuti izravne pomoći. 'Reforma zajedničke agrarne politike na pola puta' koja se očekuje ovo ljeto, omogućit će da se pripremi teren. Pariz kao njihov glavni korisnik gleda, naprotiv, kako će ih učiniti trajnim: zato je podupro prijedlog Povjerenstva da se jamči sto postotna isplata zemljama koje će 2013. biti kandidati, pa tako, logično, i sadašnjim članicama do tog roka. Proučavaju se nagodbena rješenja, primjerice da se petnaestorica dogovore o ostalim agrarnim pitanjima u pregovorima o članstvu, odgađajući prijeporni dio o 'izravnim pomoćima'. No čini se da nijedno ne zadovoljava. Paradoksalna je posljedica da Njemačka koja potiče na proširenje iz geostrateških razloga, ostavlja dojam da koči, dok Francuska, koju optužuju da je suzdržana, stišće gas", iz Luxembourga izvješćuje Pierre Bocev.