RU NG TKO IMA KORISTI OD TERORIZMA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 18. VI. 2002. Kad će podignuti spomenik Bin Ladenu? Zašto se cijeni terorizam? Pokušajmo nemoguće - udaljimo se od samog fenomena terorizma i cinično-nepristrano pogledajmo na njegove posljedice, koje su se pokazale posve pozitivnima za neke države i političare. Prvo, terorizma je potaknuo Zapad i Rusiju da se obrate jedno drugom. Koliko se nada odjednom preobratilo u stvarnost! Rusiju zamalo nisu primili u NATO, priznali tržišnom zemljom, počeli povjeravati ozbiljne misije, poput posredništva u indijsko- pakistanskom sukobu. Nešto je složenije pitanje nemirne Čečenije. Kao što je rekao predsjednik Putin: 'U borbi s čečenskim terorizmom međunarodna je konsolidacija i potpora jednako važna kao i u drugim regijama, gdje se suočavamo s problemima terora.' Sada lako odgovaramo na objede iz inozemstva: ondje je 'ruka Bin Ladena' i tu ruku treba odsjeći. Drugo, svjetski terorizam je 'dar za NATO, dovoljan da se produži njegovo povijesno postojanje'. Ustvari, dok se do nedavno trebalo činovnički baviti primanjem istočnoeurpskih provincijalaca, sad se može razviti vruća djelatnost. Treće, (a možda i prvo) SAD je napokon dobio izglede da realizira pretenzije na ulogu jedinstvene naddržave. Objasnivši svima tko koga ima pravo kažnjavati bez nekih prozivanja na međunarodnu zajednicu. Što se tiče kandidata za uključivanje u 'osovinu zla' , ni u tome nikako ne pitaju. Četvrto, Amerikanci su na koncu izašli na postsovjetsko prostranstvo, i to ne samo u Srednju Aziju, nego čak i na Kavkaz. U Srednjoj su se Aziji približili kineskim granicama, o čemu su ranije samo mogli sanjati. Sada im nema prepreka ni na moru ni na kopnu. Peto, Bush mlađi je dokazao da je čovjek ozbiljan i da nije slučajno izabran na svoj položaj. Takva je bila volja providnosti. Među svim poratnim američkim predsjednicima on je sad, eto, najznatniji. Šesto, s olakšanjem su odahnule elite u Srednjoj Aziji. Prvi put kad su se našli pod sigurnom zaštitom Zapada, a drugi put kad su im obećali financijsku pomoć za odlučan preustroj gospodarstva. Kako je samo zgodno što je tema zvana 'ljudska prava' otišla na margine odnosa Srednje Azije i svjetske zajednice. Sedmo, terorizam i borba s terorizmom je SAD-u otvorila vratu u Gruziju. Nazočnost američkih instruktora neće sigurno donijeti popularnost Ševardnadzeu, ali je činjenica da će sunčana vinorodna zemlja dobiti poticaj za stvaranje kvalitetno drukčije vojske. Tbilisi je izjavio kako će se elitni specijalci boriti protiv terorista, a ne u abhaskom sukobu. Živi bili pa vidjeli. Osmo. Indija je dobila mogućnost da se sukobi s Pakistanom ne samo zbog nacionalnih ,tj. osobnih, razloga, nego je konflikt upisala na listu borbe s islamskim ekstremizmom. Deveto, puno ljudi je osjetilo svojevrstan ponos zbog Bin Ladena: on je 'kaznio' Ameriku. Znači, još nije sve izgubljeno. Ako mislite da su to samo muslimani, onda se varate. Trljali su ruke zbog zluradosti i neki u Rusiji i u Zapadnoj Europi. Zamah hrabrosti su dobili i antiglobalisti i njihova braća - antiamerikanisti. Deseto, može se navesti dosta epizoda, čak i na primjeru Rusije, kako na primjer terorizam služi karijerizmu mnogih, pa i duhovnih djelatnika, koji se time približavaju vlastodršcima. Borba riječima protiv terorizma postala je unosnim poslom. Pitanje: što bi bilo da nije bilo 11. rujna, može se postaviti i drukčije: nije li sve što se događa samo posljedak ranijih političkih procesa, a ne nekakva prehlada koja je Napoleonu zasmetala da pobijedi na Borodinskom polju. Na kraju zamislimo ovakav prizor: okolo zamotanog u pokrov spomenika žamori svečana gomila - predsjednici, premijeri, ministri, muftije itd. Svi s poštovanjem gledaju na monument. Pokrov spadne, a na postamentu stoji natpis: Bin Ladenu - sa zahvalnošću', piše Aleksej Malašenko.