NJ 23. V. TAZ: AM. IZVJEŠĆE O TERORIZMU ILI - TKO NIJE S NAMA TAJ JE PROTIV NAS

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 23. V. 2002. Učiteljev mezimac nije dobio ukor "Novo izvješće američkog ministarstva vanjskih poslova o međunarodnom terorizmu govori više o svjetonazoru američke vlade nego o terorizmu. Izvješće slijedi rečenicu američkog predsjednika Georgea W. Busha da cijeli svijet mora odlučiti hoće li stati na stranu terorista ili na strahu SAD - i kao u školskoj svjedodžbi, pohvalu su dobile zemlje koje su se dokazale u protuterorističkoj koaliciji pod američkim vodstvom a ukor zemlje sa statusom nesigurnog kandidata. Kada se američka vlada ne bi nalazila u jedinstvenoj poziciji vojne i političke sile, veliki dijelovi izvješća mogli bi biti diskvalificirani kao uistinu nezanimljiv štreberski rad, utemeljen uglavnom na medijskim izvješćima. No, u spomenutoj 'svjedodžbi' ocjena 'nedovoljan' podrazumijeva za dotične vlade neposrednu opasnost dospijevanja pred ciljnik antiterorističkih ratnika. Političke definicije, nakon kojih slijede ocjene u prvom redu sedam zemalja, uvrštenih u kategoriju 'državnih sponzora terorizma', vrlo su jednostavne: dok je u slučaju Kube puka nazočnosti nekih bivših boraca ETA-e i IRA-e i nekoliko kritičkih izjava Fidela Castra o ratu dovoljno da posluži kao dokaz o državnom promicanju terorizma, u slučaju američke saveznice Saudijske Arabije čak ni napomena o aktivnostima islamističkih terorističkih skupina, usmjerenih na prikupljanje financijskih sredstava, nije dovoljna za promjenu krajnje pozitivne ocjene te zemlje. Osebujna je karakteristika tekstova poput izvješća o drogi i spomenutog o terorizmu da podupiru aktualni politički diskurs američke vlade, primjerice, prema Iranu i Iraku ali i da istodobno mogu biti iskorišteni za pozivanje na zabilježene spoznaje i u slučaju promijenjenih konstelacija političkih snaga i vanjskopolitičkih naklonosti. Iako službeno ima status informacije koju ministarstvo vanjskih poslova upućuje američkom Kongresu, izvješće obavlja svoju funkciju u prvom redu kroz djelovanje prema van. Naime, ono podcrtava zahtjev američke vlade da ima pravo odlučivati o tome tko je sastavni dio antiterorističke koalicije - ergo i civiliziranog svijeta - a tko to nije. Poduprto vojnom sposobnošću i deklariranom spremnošću američke vlade da protiv svega što joj se ne sviđa po želji djeluje i vojnim sredstvima, izvješće razvija ogroman potencijal pritiska. Tome je sukladna i činjenica da se izvješće nijednom riječju ne bavi uzrocima nastanka terorističkih pokreta. Ponovno se pokazuje da rat protiv terora funkcionira kao instrument američke vlade za discipliniranje cijelog svijeta", zaključuje Bernd Pickert.