US-IL-palestina-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi BALTIMORE SUN 5. VI. IZVRŠITI ZAJEDNIČKI PRITISAK NA IZRAELCE I PALESTINCE? SJEDINJENE DRŽAVEBALTIMORE SUN5. VI. 2002.Mir na Bliskom istoku zahtijeva djela, ne samo
obećanja"Iako su Arafatova oštra osuda nedavnih samoubilačkih bombaških napada i njegov nedavni govor u kojem je obećao reforme dobrodošli u mnogim prijestolnicama, slijedeći koraci u smjeru mira na Bliskom istoku nisu jasni. Čak i najveći optimisti bili bi zabrinuti zbog opasnosti koje postoje. Izraelske snage i dalje su na palestinskom teritoriju a njihovi napadi i dalje su ubojiti. Izjave desničarskih izraelskih političara još su jednom pokazale ekstremističku prirodu Likuda i njegovih saveznika. A nedavno obraćanje javnosti premijera Ariela Sharona i Benjamina Netanyahua, mogu se opisati samo kao poticaji tom ekstremizmu. U međuvremenu, Palestinci žive u ruševinama koje su preostale nakon izraelskih napada, ljutiti i željni napasti Izrael i Izraelce. Nakon kratke pauze, samoubilački bombaški napadi se nastavljaju. Situacija je izuzetno osjetljiva i potrebno je hitno i dramatično intervenirati. Unatoč svemu, situacija nije beznadna. Mogu se poduzeti neki
SJEDINJENE DRŽAVE
BALTIMORE SUN
5. VI. 2002.
Mir na Bliskom istoku zahtijeva djela, ne samo obećanja
"Iako su Arafatova oštra osuda nedavnih samoubilačkih bombaških
napada i njegov nedavni govor u kojem je obećao reforme dobrodošli u
mnogim prijestolnicama, slijedeći koraci u smjeru mira na Bliskom
istoku nisu jasni. Čak i najveći optimisti bili bi zabrinuti zbog
opasnosti koje postoje.
Izraelske snage i dalje su na palestinskom teritoriju a njihovi
napadi i dalje su ubojiti. Izjave desničarskih izraelskih
političara još su jednom pokazale ekstremističku prirodu Likuda i
njegovih saveznika. A nedavno obraćanje javnosti premijera Ariela
Sharona i Benjamina Netanyahua, mogu se opisati samo kao poticaji
tom ekstremizmu.
U međuvremenu, Palestinci žive u ruševinama koje su preostale nakon
izraelskih napada, ljutiti i željni napasti Izrael i Izraelce.
Nakon kratke pauze, samoubilački bombaški napadi se nastavljaju.
Situacija je izuzetno osjetljiva i potrebno je hitno i dramatično
intervenirati.
Unatoč svemu, situacija nije beznadna. Mogu se poduzeti neki
pozitivni koraci. Prvo, političko čelništvo SAD-a, Europske Unije
i arapskog dijela svijeta moraju javno i energično progovoriti o
beskorisnosti i opasnosti nasilja. Za ovaj sukob nema vojnog niti
nasilnog rješenja.
Nasilje Izraelu nije donijelo ništa osim još nasilja. Umjesto da
potisnu terorizam, ponovna okupacija i masovna uništenja zasadili
su sjeme novog terorizma. SAD je nastavio govoriti protiv
palestinskih bombaških napada, ali ima odgovornost govoriti i
protiv provokacija, napada i ubojstava sa izraelske strane. Ovo će,
pak, ojačati izraelski mirovni pokret, koji se protivi agresivnoj
vojnoj sili vlade Likuda protiv Palestinaca.
Jednako tako, palestinski bombaši samoubojice palestinskom narodu
su donijeli samo još više patnje i uništenja.
Činjenicu da okupacija ne okončava nasilje a nasilje ne okončava
okupaciju mora se stalno ponavljati. Politika i djela zaraćenih
strana moraju se promijeniti, ako treba i silom.
Istovremeno, mora se odlučno nastojati promijeniti situaciju na
terenu. Povrat palestinskih teritorija preduvjet je za bilo kakav
daljnji napredak u smjeru mira.
Zbog masovnog uništenja javnog i privatnog vlasništva koje je
prouzročio izraelski vojni napad počinjen u proljeće, Palestinci
su u šoku.
Čak i tijekom prethodnih osam godina 'mira', gospodarska izolacija
Zapadne obale i Gaze i konfiskacija zemlje za izgradnju novih
naselja uzeli su veliki danak. Tako su, čak i prije najnovije
eskalacije nasilja, Palestinci bili siromašniji, više ih je bilo
nezaposleno, bili su manje slobodni da se kreću vlastitim
teritorijem i imali su manje nade.
SAD, Europska Unija i arapske zemlje trebali bi povesti međunarodna
nastojanja da se pomogne dramatično transformirati Zapadnu obalu i
Gazu. Da bi se osiguralo vrijeme koje je potrebno diplomaciji, bit
će važno Palestincima dati znakove konkretne promjene.
Trebalo bi provesti što skoriju rekonstrukciju. Nove ceste i nova
infrastruktura i obnovljene zgrade stvorili bi nadu i ljudima
nagovijestili mir. Samo kada i ako ljudi vide istinsku promjenu u
svojim životima, pristat će dati vrijeme koje je potrebno da bi
politički proces postao djelotvoran.
Slijedeći korak bio bi ponovno stvaranje važnih palestinskih
institucija koje su uništene u izraelskom napadu. Treba
reformirati ministarstva i snage sigurnosti. Europska Unija i
arapske zemlje mogu imati posebno važnu ulogu zajednički nastojeći
pomoći da se palestinska vlast izgradi i reformira.
Samo ako ta dva koraka budu uspješno provedena, imat ćemo dovoljno
stabilnosti i nade da se regija uključi u međunarodnu
konferenciju.
Jedno upozorenje u vezi s konferencijom: nakon svih razočaranja i
uništenja, Palestinci će očekivati da konferencija urodi
transformacijama. Neće prihvatiti još jedan proces bez određenog
vremenskog okvira ili dugoročni pristup budućem rješenju.
Situacija je prenestabilna a potreba za konkretnim koracima
prevelika.
Ovdje američki i arapski čelnici moraju odigrati odlučujuću ulogu.
Moraju ponuditi više od vizije. Zraćenim stranama bi trebali
ponuditi detaljni plan i vremenski okvir za realizaciju te vizije a
zatim zajednički izvršiti pritisak da Izrael i Palestinci prihvate
plan i vremenski rok za realizaciju njegove provedbe.
Sve to sa sobom, bez sumnje, donosi i neke rizike i zahtijevat će
mnogo ulaganja. Ali kako je Bliski istok na rubu novog rata, rizik
koji sa sobom donosi izočnost akcije još je veći", piše James J.
Zogby, predsjednik Arapsko- američkog instituta.