DE-IL-US-SA-palestina-Vlada-Ratovi-Terorizam DW 8. V. NOVI ATENTAT U IZRAELU DEUTSCHE WELLE - DW8. V. 2002.Novi atentat u IzraeluKada ne bi bilo tako cinično moglo bi se reći: najnoviji samoubilački atentat u Izraelu došao je kao
naručen - u vrijeme susreta američkog predsjednika Georgea W. Busha i izraelskog premijera Ariela Sharona.Napad je dakako voda na mlin izraelskom premijeru koji ostaje pri svojoj uporno ponavljanoj tvrdnji da bez sigurnosti za Izrael neće biti ni mira s Palestincima. Razumije se da je i američki predsjednik Bush sklon toj interpretaciji, jednako kao što odobrava i pravo Izraela na samoobranu te pruža američku vojnu pomoć židovskoj državi. Čini se međutim da razdor između Bushovih i Sharonovih predodžbi o tome kojim bi se putem sada trebalo ići postaje sve većim: Bush se zalaže za humanitarnu pomoć Palestincima, on zagovara obnovu palestinskih autonomnih vlasti te zahtijeva političko rješenje sukoba.Bushov dogledni cilj je ostvarenje neovisne palestinske države koja bi postojala u mirnoj koegzistenciji s Izraelom. A kako bi ostvario svoj cilj američki je predsjednik spreman razgovarati sa
DEUTSCHE WELLE - DW
8. V. 2002.
Novi atentat u Izraelu
Kada ne bi bilo tako cinično moglo bi se reći: najnoviji
samoubilački atentat u Izraelu došao je kao naručen - u vrijeme
susreta američkog predsjednika Georgea W. Busha i izraelskog
premijera Ariela Sharona.
Napad je dakako voda na mlin izraelskom premijeru koji ostaje pri
svojoj uporno ponavljanoj tvrdnji da bez sigurnosti za Izrael neće
biti ni mira s Palestincima. Razumije se da je i američki
predsjednik Bush sklon toj interpretaciji, jednako kao što
odobrava i pravo Izraela na samoobranu te pruža američku vojnu
pomoć židovskoj državi.
Čini se međutim da razdor između Bushovih i Sharonovih predodžbi o
tome kojim bi se putem sada trebalo ići postaje sve većim: Bush se
zalaže za humanitarnu pomoć Palestincima, on zagovara obnovu
palestinskih autonomnih vlasti te zahtijeva političko rješenje
sukoba.
Bushov dogledni cilj je ostvarenje neovisne palestinske države
koja bi postojala u mirnoj koegzistenciji s Izraelom. A kako bi
ostvario svoj cilj američki je predsjednik spreman razgovarati sa
svakim koji bi mogao biti od pomoći: s arapskim savezničkim
državama na Bliskom istoku ? a to su Jordan, Egipat ili Saudijska
Arabija u čiji se mirovni plan trenutačno polažu najveće nade da bi
se njime možda ipak moglo postići trajno rješenje palestinsko-
izraelskog sukoba. U najgorem slučaju Bush bi pristao i na Jasera
Arafata kao sugovornika svjestan da od njega traži reforme koje
palestinski predsjednik nije sposoban provesti.
Druga je stvar sa Sharonom: on u Arafatu i dalje vidi teroristu
kojega bi prije vidio mrtvog nego živog. Sharon pokušava
diskreditirati Saudijce optužjući ih da sufinanciraju
samoubilačke atentate. Ne bez razloga jer saudijski mirovni plan
Sharona prisiljava da pristane na političko rješenje sukoba.
Bivšem generalu to međutim nikako ne odgovora. Sharon zna da bi u
tom slučaju u najmanju ruku morao napustiti izraelska naselja u
Zapadnom Jordanu, a što je još vjerojatnije, i dijelove Jeruzalema.
Izraelski premijer zbog toga nemilosrdno igra na kartu vremena.
Službeno doduše pozdravlja najavljenu mirovnu konferenciju o
Bliskom istoku, ali odbija se upustiti u politička razmišljanja.
Sharon zna da je židovski lobby u američkom Kongresu jak te da će
pokušati što više utjecati na predsjednika Busha.
U međuvremenu će se palestinski samoubilački atentati nastaviti, a
Izraelci i dalje brutalno napadati palestinsko stanovništvo. Tim
više je na Americi da nastavi posredničke napore kako bi se pronašlo
trajno rješenje tog povijesnog sukoba. Sada ni Bushova vlada ne
može ustuknuti.
(DW)