NJ 6. VI. ZEIT - SCHUESSEL: AUSTRIJA NIJE KUMOVALA EUROPSKOM POPULIZMU

NJEMAČKA DIE ZEIT 6. VI. 2002. Schuessel: "Sve da je počelo u Austriji? Besmislica!" - Gospodine kancelaru, bečki koalicijski model Schuessel/Haider očito dolazi u modu. Desničarski populisti sudjeluju danas u upravljanju u nekoliko europskih glavnih gradova. Osjećate li se rehabilitiranim? = Austrijskoj vladi to nije potrebno. Nismo kriminalci koje treba rehabilitirati ili resocijalizirati. - Ni gledano iz političke perspektive? = Svi vide da je moja koalicija u dvije godine provela u djelo i izborila više nego druge vlade prije nje - u rasponu od euroopskih reformi i jačanja gospodarske pozicije Austrije do teškog procesa suočavanja s nacional-socijalistčkom prošlošću. Svega se toga nismo latili zato što nas je netko podvrgnuo provjeri već zato što smo to sami htjeli. Austrijska vlada na čelu s Wolfgangom Schuesselom i Susanne Riess-Passer - Joerg Haider, s kojim sam svojedobno sklopio koaliciju, nije formalan član moje vlade već poglavar savezne austrijske zemlje Koruške... - ... ali je u toj funkciji jako aktivan, ponajprije kada je riječ o podmetanju klipova Vašoj politici u Beču. Kako vladati kada u vlastitoj zemlji imate takvu permanentnu opoziciju? = Uopće ne prihvaćam takav način razmišljanja. Naša je vlada krajnje uspješna - samo se po sebi razumije uz uobičajene sporove koji su sastavni dio svake koalicijske vlade. No, naš je savez osebujan model. Nije kumovao nikome u Europi. Rečenica 'sve je počelo s Austrijom', koja danas kruži u funkciji upozorenja o mogućem novom europskom desničarskom populizmu, bila je od samog početka besmislica. - U svakom slučaju, izborna pobjeda Haidera i Schluessela u Austriji označila je početak kraja europske socijaldemokracije. = Taj je kraj započeo već puno ranije. Austrijski publicist Joerg Mauthe opisao je to jednom prilikom sljedećim riječima: socijaldemokracija želi administrativnim mjerama dokinuti sudbinu. To je jednostavno nemoguće. Čovjek je drugačiji - a težnja socijaldemokracije da stvori novi novi model i razvije novu viziju - nazivala ga ona Trećim putem ili nekako drugačije - jadno je propala. - Rezultat je pomak udesno koji je zasada obilježio aktualnu europsku izbornu godinu - a povezan je s uspjesima populista. Smatrate li to normalnom promjenom trenda? = Branim se od te klasične sheme lijevo-desno zato što ona nije pretjerano senzibilna za sve nijanse. Tko je desničarski političar - Blair, Jospin ili Schroeder? - Nije li Vam Blair bliži nego danska desničarska koalicija? = Na nekim me područjima s Blairom definitivno vežu neke stvari - primjerice, u pitanju politike doseljavanja i integracije. Druge pak stvari - primjerice, britansko zdravstvo - ne bi nam dopustile ni pet minuta zajedništva. U nizu točaka Blair sada ide putem kojim mi dosljedno kročimo dvije godine: kada sam prije četiri godine - tada sam još bio ministar vanjskih poslova u okviru Velike koalicije sa socijaldemokratima - upozoravao na problem bandi koje krijumčare ljude, tražeći europsku suradnju, smatralo se da to nije vrijedno ni jedne misli. - No, važan je odnos prema tom problemu. Upravo kod teme doseljavanja Vaš je koalicijski partner FPO izabrao jako oštar ton koji se širi i u drugim zemljama. Nisu li upravo kršćanski demokrati i konzervativci omogućili tom populizmu prijem u političkim salonima? = Doseljavanje i integracije - svih ovih godina rasprava o tim pitanjima nije za mene imala ideološki karakter. Htio sam se da u našim zapadnim demokratskim zemljama otvoreno razgovara o tom problemu - bez obzira na to tko je trenutno na vlasti. Neograničeno doseljavanje, bez kontrole, bez razuma i bez mjere predstavlja problem i o njemu se mora otvoreno raspravljati - bez obzira tko je na vlasti. - No, desničarski populisti ne nude ozbiljna rješenja za te probleme. Oni u prvom redu potpiruju resentimane i igraju se vatrom. Vi ne možete tako brzo gasiti požare kao što ih Vaš koalicijski partner može brzo podmetnuti. - U situaciji u kojoj u cijeloj zapadnoj Europi funkcionira demokracija, sloboda mišljenja i kontrola pravne države, posvuda vlada transparentnost i svatko pazi na svakog - u takvoj se situaciji nijedna vlada nije dosada ni na koji način trajno ili kratkoročno ogriješila o europske vrijednosti. Trebali bismo napokon prestati misliti u tim shematskim kategorijama lijevog i desnog - posebno zato što to ne rade ni birači. Začuđujuća je bila okolnost da baš nitko nije prigovarao na suradnju s bivšim komunistima kada je to zahtijevalo formiranje većine. Riječ je o odluci koju na kraju krajeva donosi birač. Motiv za biračke odluke o kojima govorite bio je ipak taj što su ljudi imali osjećaj da obećanja nisu ispunjena te da su im velike stranke nešto glumile i davale im prividne odgovore. Tome se pridružila politika izolacije u odnosu prema nepoželjnim političkim pokretima, koja još nije funkcionirala - ni gledano iz perspektive sadržaja ni gledano iz perspektive raspoloženja. No, upravo je ljevica u pretjeranoj težnji političkoj korektnosti (...) jednostavno izdvojila određene teme koje su ljude zanimale - bilo da je riječ bilo o radnim mjestima, o migracijama multikulturalizmu, unutrašnjoj sigurnosti ili Europi. Novi odgovor mora biti sljedeći: pitanja treba shvaćati ozbiljno! Treba uložiti trud i pronaći prave odgovore na ta pitanja. - Gospodine kancelaru, kakav je stav Vaše vlade u aktualnom sporu oko daljnjeg razvoja europske zajednice? Zagovarate li jačanje vlada ili jačanje Povjerenstva? = Tko treba dobiti veću moć a tko je treba izgubiti - takvo pitanje smatram nesretnim. Bilo bi to smrtonosno za ideju Europe. Građani to uopće ne bi razumjeli. - Nije li bit politike uvijek pitanje moći? = Većini je građana prilično svejedno hoće li veću moć imati predsjednik Povjerenstva ili predsjednik Vijeća Europe čija pozicija treba biti redefinirana. Građane zanima nešto drugo - primjerice, kako će Europa riješiti aktualne probleme u rasponu od doseljavanja do sigurnosti prehrambenih namirnica, od sigurnosti atomskih elektrana do izvoza sigurnosti i mira i stabilnosti. U nekim od tih područja potrebno je jednostavno više Europe. U drugim pak područjima treba promijeniti aktualno stanje i približiti donošenje odluka građanima. Pitanje moći neće privući ničiju pozornost - osim 500 profesionalnih promatrača EU u glavnim gradovima i u Bruxellesu te njihove medijske pratnje. - Smatrate li nevažnom Blairovu inicijativu o uspostavljanju institucije snažnog europskog predsjednika kojeg će imenovati vlade? = Prvo, nisam čuo da je taj prijedlog iznio sam Blair. Samo se izvješćuje da je ta ideja potiče od Blaira. - Takvo testiranje ozbiljnih ideja nije neuobičajeno. = Možda. No, drugo, vjerujem da trebamo zauzeti sasvim drugačiji stav prema Europi. Trebali bismo u prvom redu pomno slušati što zanima građane. Smatram da bi premijeri u prvom redu trebali biti jako suzdržani u svojim najavama koliko moći žele imati. Gledano s mog stajališta, bilo bi mudro napokon odustati od te uobičajene igre u okviru koje sve institucije u okviru Europske unije govore ružno jedna o drugoj. Vijeće govori ružno o Povjerenstvu, Parlament govori ružno o Vijeću i Povjerenstvu, Povjerenstvo i Vijeće imaju katkada problema s Europskim parlamentom i tako dalje. Trebalo bi pokušati ojačati i jasnije međusobno odijeliti postojeće europske institucije. To bi već bilo puno. Ne treba nam novi predsjednik koji će govoriti u ime Europe. Vjerujem da će predsjednik Povjerenstva, koji već postoji, dugoročno gledano postati lice i glas EU - u suglasnosti s Vijećem EU i pod kontrolom Europskog parlamenta. - Je li to glas malenih zemalja protiv hegemonijalne težnje velikih zemalja u EU? = Ja drugačije gledam na to. Bilo bi uistinu zanimljivo kada bi veće zemlje uvijek bile istog mišljenja. U stvarnosti je upravo obrnuto: u gotovo svakom važnom pitanju različita mišljenja zastupaju u prvom redu veće zemlje. Naravno, manje i srednje zemlje - poput Švedske, Belgije, Finske ili nas - snažno su zainteresirane da postojeće institucije ne rade jedna protiv druge već da surađuju. Zato smo i apsolutno protiv svakog prijedloga slabljenja Povjerenstva. Naime, gdjegod danas nastupa i gdje već postoje zajednički zakoni - kao što je slučaj u trgovinskoj politici - Europa uistinu postaje Global Player. - Gospodine kancelaru, sjene prošlosti nadvile su se nad stav Europe prema sukobu na Bliskom Istoku. Zbunjenost u odnosu prema Izraelu nije obilježje samo njemačke vanjske politike. Smanjuje li to mogućnost europske zajednice da utječe na sukobljene strane? = Bilo bi naivno, čak nepošteno i opasno poricati da Izrael nije tek bilo koja država. Naravno da treba raspraviti o njegovu odnosu prema jako, jako teškom problemu vezanom za Palestince. No, taj se odnos ne smije promatrati odvojeno od povijesnog konteksta. Tu važnu ulogu igra prošlost. Svi moraju razumjeti da je u Izraelu aktivno sasvim drugačije kolektivno sjećanje. Nad egzistencijom te države još uvijek lebdi činjenica da je nisu priznale neke arapske države kao ni države poput Irana. Izraelska država još se uvijek suočava s neprijateljstvima i prijetnjama iznutra i izvana. Zato treba razumjeti potrebu Izraelaca, stanovništva, političkih stranaca i vrha vlade za sigurnošću. Teška je pak greška bila što se palestinsko vodstvo okupljeno oko Jasera Arafata kao i sam Arafat nisu pravodobno suprotstavili aktivnostima terorističkih skupina. - Je li Europljanima - Austrijancima i Nijemcima posebno - teško s obzirom na povijest kritizirati politiku Sharonove vlade prema Palestincima? = Svaka kritika mora biti dopuštena ali mora uvijek i čuvati ravnotežu, dakle istodobno posve jasno izvan svake sumnje staviti postojanje Izraela kao i tematizirati svaku prijetnju tom postojanju. To je po mom mišljenju prava vještina. Smatram da Njemačka i Austrija pri tome ne bi trebale ići odvojenim putem. Ni inače nemam baš visoko mišljenje prema predodžbi o kvazikreiranju 15 različitih nacionalnih politika prema Bliskom Istoku. Moguća je tek jedna europska politika prema Bliskom Istoku koju bismo trebali zajedno izraditi i zastupati. Smatram da je Europa sposobnija i pozvanija tako nastupiti nego bilo koji drugi Playar u svijetu - zanemarimo li Sjedinjene Države. To je, između ostalog, i točka na koju neprekidno upozoravam izraelsku vladu. Ona mora odobriti Europi takvu ulogu. Nije dobro što proteklih godina nije dovoljno dopuštala ulogu Europe.