WT 3. VI. EUROPSKI ANTISEMITIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 3. VI. 2002. Raspirivanje vatre antisemitizma "Dan nakon što sam stigla u Pariz, u izraelskom veleposlanstvu pored Cahamps- Elysees-a izbio je veliki požar. Više od 150 vatrogasaca nije moglo zaustaviti vatru koja je progutala pola veleposlanstva. Na ulici se prvo spekuliralo o terorizmu, iako nije bilo početne eksplozije, i potpuno je moguće da je vatru uzrokovao električni kratki spoj koji nema veze s muslimanima, židovima ni Srednjim Istokom. Međutim, na pariške ulice slijedećeg dana su izašli oružnici. (...) Francuzi su živčani zbog sve raširenijeg antisemitizma. Čak ako je požar i bio, kao što se čini da jest, slučajnost, ipak je potaknuo raspravu o tome da li sve raširenije europsko neprijateljstvo prema Izraelu znači ujedno i antisemitizam. U Belgiji, Velikoj Britaniji i Francuskoj napadnute su brojne židovske sinagoge i groblja. Kada je Jean- Marie Le Pen, zloglasan zbog svog antisemitizma, ušao u posljednji krug francuskih izbora, iako s tek 17 posto glasova, strah od antisemitizam se povećao, no nakon što je uvjerljivo poražen u posljednjem krugu izbora ti strahovi su se smanjili. Tek su tada svi primijetili da je njegova retorika usmjerena više protiv muslimana nego protiv židova, i da ide na ruku francuskim frustracijama - i onima diljem Europe - zbog imigracije. Francuska ima neslavnu povijest antisemitizma, a sada Francuzi kao i Nijemci dokumentiraju svoje ponašanje iz prošlosti prema Židovima. Izgradili su dramatičan spomenik iza katedrale Notre Dame koji označava mjesto s kojeg je 200.000 francuskih muškaraca, žena i djece bilo poslano u koncentracijske logore. Dok u Europi mnoge stranke ekstremne desnice dobivaju sve više važnosti, strah od antisemitizma se prirodno povećava. Ankete u Francuskoj pokazuju kako nema bitnije promjene broja antisemita ni na desnici ni na ljevici, ali to baš i ne tješi. Njemačka izborna kampanja sada je suočena s ponovno oživljenom vrstom antisemitizma koji stiže iz, ni manje ni više, nego Slobodne demokratske stranke, koja ima mnogo članova Židova. To je liberalna stranka povezana s konzervativcima, koja agresivno kreće prema središtu(...). Juergen Mollermann, zamjenik čelnika te stranke, dao je za naslutiti kako podupire palestinske bombaše samoubojice kazavši kako bi se 'silovito odupro' ako bi njegova zemlja bila okupirana na sličan način. Prihvatio je kandidata rođenog u Siriji za člana u stranci, koji je izraelsku vojsku optužio da koristi 'nacističke metode.' 'Teško da itko antisemite, koji nažalost postoje u Njemačkoj, čini popularnijima od izraelskog premijera Ariela Sharona', dodao je. Iako razlike u stavovima glede bliskoistočnog sukoba naravno ne vode nužno antisemitizmu, napadi na Sharonove taktike, slične ako ne i identične strategiji Georgea W. Busha za iskorjenjivanje terorista koji za cilj imaju uništiti Ameriku, antisemitima daju i glas i oružje. Nijemci s kojima sam razgovarala u Berlinu i Potsdamu uznemireni su zbog tona ove rasprave o Izraelu, karakterizirajući ju kao političku, a ista rasprava nelagodna je i za Židove u Berlinu, posebice jer se čini da se isplaćuje. Prema anketama, broj pristaša Slobodnih demokrata se povećava. Nijemci su marljivo radili na poboljšanju odnosa s Izraelom, a nastoje i nadoknaditi štetu Židovima čije su obitelji bile žrtve holokausta, ali u njihovoj zemlji više nema mnogo Židova. U proteklih deset godina, međutim, židovska zajednica narasla je s 30.000 na 130.000 zbog židovske imigracije iz Sovjetskog Saveza. Još nije jasno što ovo znači za Židove u Njemačkoj. Neugodna povijesna činjenica jest da što je u Europi više Židova, to je i više antisemitizma. Naraštaj rođen poslije holokausta u Njemačkoj nema iste stavove kao i oni koji su nacističke užase vidjeli na svoje oči. Nakon mnogo kontroverze, počela je gradnja nacionalnog Spomenika ubijenim Židovima u Europi, pored Branderburških vrata, u blizini Hitlerova neoznačenog bunkera. Ovo će biti podsjetnik na to do kud je antisemitizam nekoć bio doveo, ali neki se Židovi boje da bi spomenik mogao izazvati i neprijateljske reakcije. Nijemci hrle u Židovski muzej u Berlinu kako bi vidjeli dokumentiranu povijest njemačkih Židova koja obuhvaća gotovo 2000 godina. Iako muzeji i spomenici dokumentiraju prošlost, ipak ne čine suvremenu politiku. 'Igranje s plamenom antisemitizma u izborne svrhe potpuno je neodgovorno', kazao je za The New York Times Edmund Stoiber, konzervativac koji bi mogao postati vođa u novoj koaliciji sa Slobodnim demokratima nakon rujanskih izbora. Povijest nas uči da je takvu vatru lakše zapaliti nego ugasiti", piše Suzanne Fields.