FR-E-migracije-Diplomacija-Vlada-Poljoprivreda FRANCUSKA-LIBERATION OD 18.5.02. POPULISTI U EUROPI FRANCUSKALIBERATION18.V.2002.Populistički glasovi u Europi: krivnja Unije?"Populistički, ksenofobni i nacionalistički val koji se već
dvije godine širi Europom, od Austrije do Nizozemske, preko Danske, Portugala, Italije i Francuske, nema jednostavnog i jednoznačnog razloga. Napose ne u Europi koja je bogata i u miru. No nije slučajno što se taj val poklopio s ubrzanom izgradnjom Europe (euro, uskoro i Ustav), sa skorim proširenjem Europske unije i s povećanim useljavanjem. Premda Europa nije glavna meta populističkih glasova, oni dovode u pitanje Europsku uniju onakvu kakva je. 'Razlog uspona krajnje desnice nije europska integracija', misli Pascal Lamy, europski povjerenik za vanjsku trgovinu, ali ona 'snosi dio odgovornosti zbog nesnošljivosti, poticanja problema identiteta i sigurnosnih reakcija na useljavanje'.Mnogi se danas pitaju ne treba li pravi uzrok nesigurnosti tražiti u Bruxellesu. Sučeljena s ispadima globalizacije i Anglosaksonaca, Unija je, još prije desetak godina, odlučno prihvatila liberalni obrazac koji je stran europskim tradicijama: liberalizacija i prilagodiljivost tržišta rada postali su alfa i omega zajedničkog
FRANCUSKA
LIBERATION
18.V.2002.
Populistički glasovi u Europi: krivnja Unije?
"Populistički, ksenofobni i nacionalistički val koji se već dvije
godine širi Europom, od Austrije do Nizozemske, preko Danske,
Portugala, Italije i Francuske, nema jednostavnog i jednoznačnog
razloga. Napose ne u Europi koja je bogata i u miru. No nije slučajno
što se taj val poklopio s ubrzanom izgradnjom Europe (euro, uskoro i
Ustav), sa skorim proširenjem Europske unije i s povećanim
useljavanjem. Premda Europa nije glavna meta populističkih
glasova, oni dovode u pitanje Europsku uniju onakvu kakva je.
'Razlog uspona krajnje desnice nije europska integracija', misli
Pascal Lamy, europski povjerenik za vanjsku trgovinu, ali ona
'snosi dio odgovornosti zbog nesnošljivosti, poticanja problema
identiteta i sigurnosnih reakcija na useljavanje'.
Mnogi se danas pitaju ne treba li pravi uzrok nesigurnosti tražiti u
Bruxellesu. Sučeljena s ispadima globalizacije i Anglosaksonaca,
Unija je, još prije desetak godina, odlučno prihvatila liberalni
obrazac koji je stran europskim tradicijama: liberalizacija i
prilagodiljivost tržišta rada postali su alfa i omega zajedničkog
djelovanja. Unija je usput zaboravila radnike koji su postali
obične varijable prilagodbe: ako liberalizam otvara radna mjesta,
nije važno što su ona privremena. Pascal Lamy danas priznaje da je
'zahtjev za uspješnost puno važniji od pravednosti'. No taj obrazac
na američki način koji je Povjerenstvo toliko hvalilo i koji su
socijaldemokratske vlade odlučile poduprijeti, očito nije obrazac
kakav žele europski građani. Je li slučajno što su Alain Madelin i
njegov liberalizam na američki način dobili tek 3,9 posto glasova u
prvom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj? Proširenje Unije
koje će dovesti do preispitivanja zajedničke agrarne politike i
regionalnih pomoći, dodatno pogoršava sliku. (...)
Premda je ljevica danas na optuženičkoj klupi jer je zanemarivala
probleme integracije useljenika, dvije brojke pokazuju da ključ
sadašnje populističke groznice nije u razmjerima useljavanja: u
Uniji živi 376 milijuna ljudi, a stranaca iz trećih zemalja ima
jedva jedanaest milijuna, ili 2,9 posto i taj se postotak ne mijenja
godinama. Treba li optužiti ilegalne useljenike koji su
utjelovljenje svih tjeskoba? Brodovi pretrpani strancima koji
pristaju uz talijansku, francusku ili španjolsku obalu redovita su
tema vijesti i potiču strah od 'invazije'. Petnaestorica su
odlučila udružiti snage i pojačati nadzor nad vanjskim granicama.
Ipak, Europa se ne smije pretvoriti u utvrdu pod izlikom da je
'barka puna'. Čak kad bi to i mogla, ne bi to učinila, jednostavno
zato što 'Europi trebaju useljenici za njezin gospodarski i
društveni razvitak', kao što je ovih dana rekao portugalski
predsjednik Jorge Sampaio.
Unija počinje osjećati nedostatak kvalificiranih radnika, a
demografski slom prijeti kako njezinu gospodarskom razvoju, tako i
mirovinskom sustavu. Problem je što se mali broj političkih
dužnosnika odvažio to javno priznati, smatrajući da pedagogija na
tu temu neće imati velikog uspjeha. Ta bi nedorečenost zacijelo
mogla pružiti argument populistima koji tako stranke na vlasti
hvataju u stupicu vlastitih proturječja", piše Jean Quatremer.