FRANCUSKA-LE FIGARO OD 1.6.02. ZATVARANJE KINE

FRANCUSKA LE FIGARO 1.VI.2002. Novi 'containment' "Premda su se trgovačke veze između Sjedinjenih Država i Kine izrazito poboljšale, napose zahvaljujući potpori koju je Washington davao ulasku Pekinga u Svjetsku trgovačku organizaciju, strateške napetosti nisu uklonjenje. Pentagon u svojim nuklearnim 'planovima' koje je početkom ožujka objavio 'Los Angeles Times', cilja na Kinu, kao i na države 'osovine zla' i na Rusiju (kako bi izbjegao nuklearnu 'nesreću'). Nimalo ne čudi što se na tom popisu našao i Peking, budući da je Washington oduvijek sumnjičio Kinu da pomaže u širenju nuklearnog oružja i da ima teritorijalne pretenzije, napose prema Tajvanu. Naprotiv, novo je to što SAD na tom području uvodi pravu mrežu savezničkih i prijateljskih država, što bi moglo dovesti ne samo do izolacije Kine, već i do gubljenja njezine prevlasti u Aziji. Ta se strategija, koja to zapravo još nije, ali će postati čim američke vojne snage budu stalno nazočne u srednjoj Aziji, može usporediti s 'containmentom' Trumanove uprave s početka Hladnoga rata kojemu je cilj bio izolirati komunistički blok. U ovom slučaju, uz nuklearno odvaraćanje, znaci ne varaju i sve ih je više nakon operacije u Afganistanu i rušenja talibanske vlasti. Tako je taj vojni pohod bio prigoda za obnovu veza s Pakistanom koji je, u zamjenu za ukidanje sankcija koje su bile na snazi od 1998. (godina nuklearnih pokusa) i veću gospodarsku pomoć, pristao da se pridruži protuterorističkoj koaliciji Georgea W. Busha. Tako je Islamabad ponovno pouzdan saveznik Washingtona na tom području, što bi na koncu moglo oslabiti vezu između Pakistana i Kine koja se poboljšala nakon svršetka Hladnoga rata, a kojoj američke vlasti nikada nisu bile sklone. Približavanje između Washingtona i New Delhija počelo je još prije nekoliko godina i to unatoč sankcijama sličnim onima koje su iz istih razloga uvedene Pakistanu i ukinute u isto vrijeme. Dvije nuklearne sile, tradicionalne suparnice, Indija i Pakistan sada su među saveznicima Washingtona, kao što često podsjeća George W. Bush. Istodobno, američka se nazočnost u srednoj Aziji znatno pojačala. To naravno vrijedi za Afganistan, ali i za Uzbekistan i Turkmenistan, gdje će baze omogućiti američkim snagama da na koncu zauvijek ostanu na tom području. Osim što utječe na sektor koji je Zbigniew Brzezinski još 1997. držao bitnim, američka nazočnost u Turkmenistanu utječe i na Kinu. Autonomno područje Xin Kiang koje graniči s državama srednje Azije već je nekoliko godina žrtva nemira, a Peking je oduvijek htio ojačati svoju nazočnost među susjedima kako bi separatističkim skupinama onemogućio da djeluju. Američke bi snage otežale zadaću i, što je još gore, mogle bi utjecati na prilike čim bi Washington odlučio da u ime demokratskih vrijednosti podupre neke pokrete. Nedavno je Nepal bio tema komentara kada se okrenuo Washingtonu i zatražio vojnu pomoć u borbi s maoističkim snagama među kojima svake godine ima nekoliko stotina žrtava. Malo himalajsko kraljevstvo, uz granicu s Tibetom koje je gotovo jedini pristup s juga autonomnom području pod kineskim nadzorom, jako zanima SAD i sviđa se mnogim tibetanskim izbjeglicama koji bi ga mogli iskoristiti. SAD je prvi put, osim istočne Azije, na pragu komunističke Kine, na području koje je uvijek umicalo njihovu nadzoru, kako zbog ruske nazočnosti, tako i zbog sumnjičavosti New Delhija. Ne treba ni reći da pomoć Nepalu nipošto nije milosrdna gesta, već jednostavno strateško raspoređivanje s dugoročnim ambicijama. Peking je za sada reagirao tek pojedinačno, odričući se nepalskih maoističkih skupina koje optužuje da izdaju misao Velikog vođe, ali mišljenje će se nedvojbeno promijeniti kada američki vojni stručnjaci slete u Katmandu", piše Barthelemy Courmont, stručnjak za američku vanjsku politiku u IRIS-u (Institut za međunarodna i strateška istraživanja).