RGR 28. V. HAAŠKI SUD I REGIONALNA STABILNOST

RADIO GLAS RUSIJE - RGR 28. V. 2002. Iskenderov: haaški sud i regionalna stabilnost U haaškom sudu tri i pol mjeseca traje suđenje Slobodanu Miloševiću. Optužba se sada bavi isključivo 'kosovskim dosjeom'. Agencija Reuters ističe da haaški sud mora nepobitno dokazati da je bivši predsjednik Jugoslavije osobno znao ili morao znati o svim slučajevima zločina na Kosovu. A to je potpuno neostvariva zadaća za svjedoke - većinom kosovske Albance. Međutim, sud još nije ni počeo da razmatrati bosanski i hrvatski dosje. No glavno pitanje nije samo suđenje Slobodanu Miloševiću. Znatno je važnije pitanje: kako haaški sud pridonosi normalizaciji stanja na Balkanu? Sud je oformljen na temelju rezolucije Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda broj 827 od 25. svibnja 1993. - u jeku rata u BiH. U rezoluciji je posebno naglašena preventivna uloga novog tijela međunarodnog pravosuđa. Izražena je uvjerenost da će sudska gonidba osoba krivih za ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, pomoći da se stane na put nasilju na prostoru bivše Jugoslavije, koje ugrožava međunarodni mir i sigurnost. Od tada je prošlo 9 godina. Dok se haaški sud bavio Bosnom, na balkanskom prostoru pojavio se čitav niz novih žarišta. Na Kosovu, u Makedoniji i južnoj Srbiji albanski ekstremisti aktivno su koristili iskustvo bosanskog rata. Riječ je o stvaranju paravojnih formacija, o etničkim čišćenjima i inscenacijama ratnih zločina, koje su provocirale vanjsko vojno miješanje. Čime se može objasniti činjenica da haaški sud nije ostvario svoju zadaću? Za njegovu djelatnost bila su izdvojena velika sredstva. Samo prošle godine sud je dobio od Ujedinjenih naroda više od 100 milijuna dolara. Tome treba dodati dobrotvorne priloge pojedinih zemalja i organizacija. Mirovne snage na Balkanu dobile su nalog da ostvaruju tajne operacije uhićenja osumnjičenih osoba. Međutim, balkanski sukobu u tijeku nekoliko posljednjih godina pokazuju da se borci za 'veliku Albaniju' i teroristi nimalo ne plaše haaških tužitelja. Uzrok tome je očigledno grubo kršenje glavnih pravnih normi od strane haaškog suda. Kao prvo, ne postoji objektivni pristup događajima na Balkanu. Od 70-tak optuženih više od 40 su Srbi. Hrvata ima oko 20, a bosanskih muslimana prema kojima sud ima nekih zahtjeva, mogu se nabrojiti na prste. Kada je riječ o Albancima, zasada se zna samo o tri i to anonimna slučaja koji se vode protiv bivših pripadnika OVK. 'Sud misli da nema prava staviti jednaku odgovornost na razne etničke skupine', ovako tu praksu komentira balkanski promatrač BBC Gabriel Partosh. Nastalo stanje opisano je u svibanjskom izvješću Međunarodnog instituta za pitanja rata i mira u Londonu. U njemu se na primjeru hrvatskog premijera Ivice Račana vidi kako su balkanski političari naučili da 'financijski iskorištavaju' haaški sud. Gostoljubivim dočekom gospođe del Ponte i pristajanjem na simbolične ustupke u suradnji sa sudovima, oni dobivaju političke i financijske dividende. Grubo je prekršen i princip bezuvjetnog kažnjavanja. Primjer toga je odnos haaškog suda prema osumnjičenim Hrvatima. Čim je zahtjev za izručenjem generala Mirka Norca izazvao nemire u zemlji, tužitelji su odmah ublažili svoje stavove. Haaški sud odustao je od pokretanja tužbe protiv generala i njegovih kolega, te je predao taj slučaj u nadležnost hrvatskog suda u Rijeci. Kada je riječ o dvjema ključnim figurama bosanske tragedije - bivšem hrvatskom predsjeniku Franji Tuđmanu i bivšem muslimanskom čelniku u Bosni Aliji Izetbegoviću, jedan je već umro, a drugi je na liječenju u inozemstvu. Washington - jedan od glavnih donatora haaškog suda - pozvao je da se njegova djelatnost završi do 2007. - 2008. godine. Nadajmo se da će sud u preostalo vrijeme ipak ostvariti svoje zadaće. Ali je teško očekivati lijepa iznenađenja tamo gdje vladaju dvostruki standardi... (RGR)