RGR 7. V. GUBI LI RUGOVA PAMĆENJE

RADIO GLAS RUSIJE - RGR 7. V. 2002. Jurij Ostrovidov: Ibrahim Rugova gubi pamćenje Kraj prvog tjedna svibnja obilježio je u haaškom sudu događaj kojem njegovi organizatori pridaju ključni značaj. Kao svjedok optužbe na procesu protiv Slobodana Miloševića nastupio je predsjednik Kosova Ibrahim Rugova. On je u svojim iskazima u glavnim crtama izložio vlastitu viziju razvoja kosovske krize počam od 1989. godine. Naravno da je ponovno govorio da su Albanci na Kosovu bili lišeni svih prava, stavljeni pod političku i policijsku kontrolu Srbije i bili prisiljeni pokrenuti razvitak svojih paralelnih ustanova. Ukratko rečeno, Ibrahim Rugova se ograničio na okvire poznatog tumačenja događaja kako su ih objašnjavali kosovski separatisti. Ali bio je još manje uvjerljiv i siguran kada je odgovarao na pitanja samog Miloševića i odvjetnika. Utisak je da je riječ o gubitku pamćenja. Rugova je više puta izjavljivao da ne pamti činjenice ili dokumente na koje se bivši predsjednik SRJ u svojim pitanjima pozivao. Dosta često je izravno ili neizravno tvrdio da su ih vlasti krivotvorile. Unatoč svojim prijašnjim kritičkim ocjenama akcija ekstremnih separatistističkih snaga, Ibrahim Rugova je izjavio da OVK nije bila teroristička organizacija već organizacija domoljuba koji su branili narod. Ali pritom nije mogao dati jasan odgovor na pitanje tko je, ipak, ubio na Kosovu oko 2 tisuće Albanaca poslije povlačenja Srba, kada su samo OVK i pripadnici NATO-a kontrolirali stanje u pokrajini. Uz ta njegova stajališta o takozvanom patriotizmu članova OVK bile su suprotna nedavnim izjavama Carle del Ponte da će do kraja ove godine biti podignute optužnice za ratne zločine i protiv niza kosovskih Albanaca. Ibrahim Rugova nije priznao autentičnost letaka koji su u njegovo ime i od OVK raspačavani 1999. godine i u kojima su Albanci pozivani na odlazak s Kosova. Nije dao odgovor ni na činjenicu da je od osam stotina tisuća albanskih izbjeglica najveći dio napustio Kosovo za vrijeme NATO-va bombardiranja. Ibrahim Rugova je svoje kontakte sa Slobodanom Miloševićem tijekom 1998. i 1999. godine i postignute dogovore objasnio pritiskom na sebe i strahom pred represalijama. Nije se složio ni kako je bivši predsjednik SRJ prikazao poznatu epizodu o odlasku Ibrahima Rugova i članova njegove obitelji u Italiju u svibnju 1999. godine. Milošević je objasnio pomoć koja je pružena Rugovi strahom ovog posljednjeg pred eventualnim obračunom ekstremista s njim. Međutim, Rugova danas tvrdi da ga Albanci ni najmanje nisu ugrožavali i da je htio da napustiti Kosovo bojeći se mogućih provokacija od strane režima. Time je, u suštini, pokušao objasniti i ubojstva niza suradnika u razdoblju ogorčene borbe za vlast između pojedinih skupina kosovskih političara. Sve u svemu jedva da je, po meni, svjedočenje Ibrahima Rugove opravdalo nade koje su u njega polagane. Njegovi iskazi pokazali su također da je, i pored pojedinih taktičkih manevara, strateški cilj aktualnih čelnika kosovskih Albanaca, kao i prije, odvajanje Kosova i Metohije od SRJ i Srbije. (RGR)