RGR 6. V. SVE SUMNJIVIJA BUDUĆNOST HAAŠKOGA SUDA

RADIO GLAS RUSIJE - RGR 6. V. 2002. Iskenderov: haaški sud je u vremenskom škripcu Glasnogovornik haaškog suda Jim Landale je nedavno izjavio da će se neki sudski slučajevi moći predati u nadležnost nacionalnih sudova jer sud nema vremena da ih sve razmotri. Unatoč svih prijašnjih izjava Carle del Ponte i drugih visokih predstavnika haaškoga suda, njegova budućnost postaje sve sumnjivija. Već je sada jasno da taj međunarodni sud ne može objektivno razmotriti zločine počinjene 90-ih godina na području bivše Jugoslavije, i kazniti sve njihove krivce. Glavni redatelji balkanske tragedije iz redova čelnika bosanskih muslimana, Hrvata i albanske OVK još uvijek ne privlače pozornost optužbe, a lovom na osumnjičene Srbe sud je stekao sumnjivu slavu jednostranog i politički angažiranog tijela koje ni najmanje ne pridonosi trijumfu pravosuđa. Ali zašto je upravo sada haaški sud preko gospodina Landalea zapravo priznao vlastiti poraz? Vjerojatno je niz čimbenika odigrao svoju ulogu. Kao prvo, pooštrio je svoj stav Washington - jedan od glavnih sponzora suda. Djelatnost resora Carle del Ponte oštro je kritizirao visoki predstavnik američke administracije Pierre Richard Prosper koji u najbližoj okolini predsjednika Georgea Busha zadužen odgovara za odnose SAD-a s tijelima međunarodnog pravosuđa. On je optužio haaški sud za sporost i neučinkovito korištenje sredstava. A treba reći da je riječ o velikim sredstvima. Prema podacima UN-a, do 16. svibnja prošle godine samo dobrovoljni prilozi pojedinih zemalja i organizacija iznosili su 32, 9 milijuna dolara. Više od 13 milijuna dao je SAD. Pierre Richard Prosper izjavio je u tijeku rasprava u kongresu da američka administracija očekuje da će haaški sud završiti s radom do 2007. ili 2008. godine. Drugi čimbenik protiv suda je nedavna ratifikacija konvencije o formiranju međunarodnog krivičnog suda. Ta sudska instanca koja počinje raditi 1. srpnja ima znatno veće pravne temelje i kompetenciju. U njenoj nadležnosti nalazit će se krivična djela ne samo pojedinaca, već i čitavih država. U takvim uvjetima sumnjiva vrijednost haaškog suda postaje još očitija. I kao treće, nemoguće je ne primijetiti da Carla del Ponte i njene kolege sve dublje glibe u slučaj Slobodana Miloševića. Tri mjeseca sudskih rasprava nisu pružila dokaze nužne za optužbu bivšeg predsjednika Jugoslavije za genocid, etnička čišćenja i ratne zločine. A sljedećih mjeseci haaški sud morat će dokazati krivnju i drugih jugoslavenskih građana spremnih da se bore na sudu za čast svog naroda i države. Oni su imali dovoljno vremena da se pripreme za suđenje isto tako dobro kao i Slobodan Milošević. Tako, na primjer, bivši zapovjednik glavnog stožera Dragoljub Ojdanić je čak donio sa sobom snimke razgovora s visokim dužnosnicima NATO-a koji su u neko doba podržali protuterorističku operaciju Beograda na Kosovu. Želeći sačuvati čast, glasnogovornik suda je izjavio da će nacionalnim sudovima biti predani slučajevi manje značajnih osoba i to uz jamstvo objektivne istrage. Ali činjenica je da se haaški sud nije uspio pretvoriti u objektivni i učinkoviti nadnacionalni sud. (RGR)