USTAVNI SUD POTVRDIO ODLUKU DSV-A O RAZRJEŠENJU SUCA KOJI JE DUGO PISAO PRESUDE

ZAGREB, 30. svibnja (Hina) - Ustavni sud potvrdio je prvu odluku Državnog sudbenog vijeća (DSV) kojom je jedan sudac kažnjen razrješenjem sa sudačke dužnosti jer je i po deset godina pisao presude, doznaje se u Ustavnom sudu.#L# Ustavni sud je ovog tjedna na zatvorenoj sjednici s devet glasova za i četiri protiv, uz izdvojeno mišljenje Milana Vukovića, odbio žalbe suca Županijskog suda u Puli Ivana Milanovića na odluku DSV-a kojom je u prosincu prošle godine razriješen sudačke dužnosti zbog neopravdano dugog pisanja presuda. Postupak za razrješenje suca Ivana Milanovića, ali i bivšeg predsjednika pulskog Županijskog suda i člana DSV-a u ranijem sazivu, pokrenuo je predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić. Crnić je Milanovića teretio za neuredno obnašanje dužnosti jer je bez opravdanog razloga kršio zakonski rok za pisanje presuda. Naime, u tri je kaznena predmeta Milanović izrađivao i otpremao presude nakon protekao šest, sedam i deset godina nakon objave presude. Na odluku DSV-a Milanović se žalio dva puta, prema važećem Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu u vrijeme donošenja odluke DSV-a i prema njegovim izmjenama koje su stupile na snagu sredinom ožujka ove godine. Ustavni sud odbio je kao neosnovane obje Milanovićeve žalbe jer nije našao da bi odlukom DSV-a bile učinjena ijedna povreda na koje se u žalbama ukazuje, a ni sam Milanović ni njegovi odvjetnici nisu osporavali djela za koja ga se teretilo. Prema odluci Ustavnog sud DSV u stegovnom postupku protiv Milanovića nije ni pogrešno ni nepotpuno utvrdio činjenično stanje, nije pogrešno primijenio Zakona o DSV-u, kao ni odredbe Zakona o kaznenom postupku, koje se podredno primjenjuju u stegovnom postupku, niti je Milanoviću odredio pretešku kaznu. Stoga, Milanoviću nije uskraćeno pravično suđenje i pravo na obranu u stegovnom postupku, kako je tvrdio u žalbama. Ustvrdivši da je DSV stegovni postupak proveo u skladu sa zakonima Ustavni sud zaključuje da se zakonitom odlukom o razrješenju nije moglo povrijediti ni Ustavom zajamčeno pravo na jednakost građana pred sudom, na dostupnost javnih službi svima pod jednakim uvjetima, kao ni stalnost sudačke dužnosti. Sud smatra da je Milanoviću pružena mogućnost da iznese svoju obranu u postupku utvrđivanja njegove odgovornosti osobno ili po branitelju kojeg izabere, jer je Milanović to pravo iskoristio opunomoćivši tri odvjetnika. Iako osobno nije bio na ročištima Milanović se o svim okolnostima izjasnio pismeno i njegovi su odvjetnici pismena očitovanja predali u spis. Sudac Milan Vuković protivio se odluci Ustavnog suda i to je obrazložio u pisanom izdvojenom mišljenju. Vuković smatra da je Milanović nezakonito razriješen zato što mu je u stegovnom postupku uskraćeno pravo na obranu, jer u spisu nema izjave iz koje bi se izričito vidjelo da je pravo na obranu Milanović prenio na odvjetnike. U obrazloženju odluke Ustavnog suda se navodi da je neosporno da podnositelj žalbi nije negirao sama stegovna djela koja mu se stavljaju na teret. Milanović je nekoliko puta u pismenim očitovanjima priznao da je počinio stegovno djelo, a ni njegovi branitelji nisu osporavali tvrdnje o presudama koje nije na vrijeme napisao i otpremio. Sud nije prihvatio ni Milanovićevo opravdanje da se radi o samo tri presude koje nisu pravodobno napisane u dugom razdoblju u kojem je godišnje rješavao dvostruko više predmeta od prosjeka i inače savjesno obavljao dužnost suca i predsjednika suda. Ustavni sud, međutim, smatra da je Milanović kao predsjednik suda bio dužan prerasporediti poslove radi učinkovitog suđenja a ne naknadno se opravdavati preuzimanjem više dužnosti ili dobrovoljnim prihvaćanjem poslova koje nije morao raditi. (Hina) ggrb vl