ZAGREB/WASHINGTON, 26. svibnja (Hina) - Samo jedan gen može nam pokazati zašto je kloniranje sisavaca neuspješan proces, tvrde znanstvenici.
ZAGREB/WASHINGTON, 26. svibnja (Hina) - Samo jedan gen može nam
pokazati zašto je kloniranje sisavaca neuspješan proces, tvrde
znanstvenici. #L#
Iako su novine pune primjera poput ovce Dolly, kloniranje sisavaca
još je vrlo neuspješno. Dr. Hans Schoeler i kolege s veterinarskog
fakulteta Sveučilišta u Pennsylvaniji ispitivali su razvoj
kloniranog embrija i ocjenjivali mogućnost uspješnog razvoja na
temelju proučavanja gena nazvanog Oct4.
Rezultati istraživanja, koji su objavljeni u časopisu "Genes &
Development", bacaju sumnju na mogućnost reproduktivnog
kloniranja ljudi.
Kloniranje (odnosno prijenos jezgre tjelesne stanice u jajašce
kojemu je izbijena jezgra) ovisi o vjernom reprogramiranju jezgre
davatelja. Za pravilan embrionalni razvoj, jezgra davatelja
najprije mora odbaciti svoj nekadašnji genetski nacrt i prihvatiti
ekspresiju gena embrionalne jezgre.
Pretpostavlja se da je neuspjeh reprogramiranja jezgre donora
razlog neuspjeha u kloniranju. Kako bi ispitali tu pretpostavku,
dr. Schoeler i njegovi kolege analizirali su ekspresiju gena Oct4
kloniranog mišjeg embrija, kako bi ocijenili vjernost genskog
reprogramiranja kloniranog embrija.
Oct4 kodira protein koji regulira ekspresiju drugih gena, što je
ključno za normalan embrionalni razvoj i preživljavanje.
Ekspresija Oct4 regulira se samo u razvojnoj fazi. Budući da u
odraslim tjelesnim stanicama nema ekspresije gena Oct4, dr.
Schoeler i kolege koristili su ga kako bi ispitali da li se jezgra
donora uspješno reprogramirala za uključivanje gena Oct4.
Dr. Schoeler i kolege koristili su jezgre donora mišjih stanica -
odrasle tjelesne stanice koje okružuju jajašca.
Istraživači su utvrdili da većina embrija ne može uspješno
reprogramirati obrazac genske ekspresije Oct4, odnosno to uspijeva
samo 34 posto embrija u fazi blastocita.
Kako bi dublje promotrili razvojni potencijal kloniranih embrija u
fazi blastocita, dr. Schoeler i suradnici koristili su posebno
stvorene uvjete stanične kulture koje su oponašale implantaciju
blastocita u maternicu majke surogata. Sposobnost klonova da se
dijele i razvijaju in vitro služi kao eksperimentalni model njihove
sposobnosti da se razviju u maternici.
U usporedbi s embrijima stvorenim metodom oplodnje in vitro (IVF),
klonirani su embriji pokazali smanjenu sposobnost razvoja. Od onih
koji su se razvili, manje od polovice izrazilo je Oct4.
No manji broj stanica koje su ispravno izrazile Oct4 mogao je
stvoriti obrise embrionalnih matičnih stanica. Budući da su
embrionalne matične stanice temelj terapeutskog kloniranja, to
podupire postojeće dokaze održivosti terapeutskog kloniranja.
Istodobno, istraživanje pokazuje da je kloniranja čovjeka
nemoguće.
Dr. Schoeler ističe da se "embrionalne matične stanice mogu
testirati prije korištenja na pacijentu. Kod reproduktivnog
kloniranja, samo organizam dokazuje je li postupak uspio ili ne."
(Hina) lbr dgk