NJ 21. V. SZ: BORBA EUROPLJANA ZA FOTELJE U BRUXELLESU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 21. V. 2002. Žeđ za europskim carskim prijestoljem "Svi se slažu samo u jednom: Stari kontinent ne može i u budućnosti ostati nepojmljivo složen kao što je danas i nedjelotvoran kao što je bio dosada. Dakle, Europljani su sami sebi obećali sljedeće: krhki kostur bruxelleskih institucija treba hitno reformirati. No, time nije ponuđen odgovor na pitanje kako kreirati novu ravnotežu snaga u glavnom gradu EU. Ta je tema upravo potaknula otvorenu borbu za vlast na čijem će kraju biti odlučeno tko će ubuduće u EU imati glavnu riječ. U tom kontekstu predmetom požude postaje europska vanjska politika. Na temelju anketa 15 nacionalnih vlada zna - baš kao i Povjerenstvo kao častan čuvar svekolike integracije da dvije trećine svih građana priželjkuje 'više Europe' upravo kada je u pitanju potraga za vlastitom ulogom u svijetu. Zahtjev za usklađenim nastupom EU odavno je postao opće mjesto. Španjolac Javier Solana, Visoki predstavnik (navodno) zajedničke vanjske politike nastoji bar da ostatak svijeta sasluša mišljenje Starog kontinenta. Odnosno, kao što vole reći u Bruxellesu, trudi se dati 'lice Europi'. Tko zrači prema van, čija se glava svake večeri pojavljuje na televizijskom ekranu, taj će - računa se - uskoro vjerojatno vući konce i iznutra. Zato je Solanin posao postao predmetom žudnje. Sredinom ovog tjedna Romano Prodi, šef Povjerenstva EU, predložit će da Visoki predstavnik što prije bude preimenovan u povjerenika za vanjsku politiku. Tim bi ga potezom Prodi podredio samome sebi. Zamisao je drska i preopteretit će Povjerenstvo koje dosada nije imalo nikakvih iskustava na području sigurnosne politike. No, Prodi se trenutačno bori u prvom redu za utjecaj - ostvari li svoju zamisao, pobijedit će i - što je još važnije - istodobno spriječiti pojavu nove zvijezde nadređene njegovoj. Naime, upravo tome teže Tony Blair i Jacques Chirac. London i Pariz žele da Solana ostane tamo gdje i spada - na razini ministarskog vijeća, zaštitnika vlada članica EU, ali žele istodobno i povećati važnost Solanine dužnosti, pretvarajući ga u 'europskog predsjednika' koji će kao predsjedatelj svih sastanaka na vrhu EU u razdoblju od pet godina voditi Stari kontinent. Tiho se već šapuće da britanski premijer osobno teži tom položaju. London pak glasno izjavljuje tko bi smio birati najvećeg moćnika pod europskim nebom: to će, naravno, dogovoriti među sobom šefovi država i vlada članica EU. Na pitanje kakva bi nakon takvog udara odozgo bila buduća uloga treće ustanove u Bruxellesu - na izborima definiranog parlamenta EU - slijedi kratak odgovor: nikakva, baš nikakva. Po uzoru na njemačke izborne knezove, šefovi država i vlada birali bi svog cara EU po potrebi - i fućkali na europsku demokraciju. U tom je kontekstu bolje za radnu skicu uzeti vizije Romana Prodija. Težnja jasnim i demokratskim odnosima u Bruxellesu diktira da budućeg predsjednika EU bira parlament u Strassburgu. On bi pak istodobno funkcionirao i kao šef izvršne vlasti u Bruxellesu, Povjerenstva EU. Uzgred, takvo bi ustrojstvo napokon dalo konkretan smisao i izborima za europski parlament. Naime, zasada su svi izbori, raspisani u ime EU, obilježeni nedostatkom da gotovo nijedan građanin ne razumije za što se, zapravo, glasuje. Opisano ustrojstvo ponudilo bi jasan odgovor na to pitanje, obilježen jasnim profilima: europska stranke morale bi se već za vrijeme predizborne kampanje jasno očitovati kojeg političara namjeravaju u slučaju pobjede imenovati europskim premijerom. Još nije ništa odlučeno. Prodi ali i Tony Blair i Jacques Chirac izložit će prvo svoje zamisli pred Konventom koji će do sredine sljedeće godine savjetovati o reformi EU. Upravo to je dobra vijest u opisanom sporu: natjecanje ideja za bolju Europu napokon je započelo", zaključuje Christian Wernicke.