AU 25. IV. PR: MMF NE MOŽE SPASITI NIJEDNU ZEMLJU OD PROPASTI

AUSTRIJA DIE PRESSE 25. IV. 2002. Tango mortale "Stanje je ozbiljno - i beznadno. Nitko više nema odgovor na slom Argentine. Ostavka koju je u utorak podnio ministar gospodarstva (peta u prošlih dvanaest mjeseci) oštro ilustrira nemoć preopterećenih aktera - uključujući i Međunarodni monetarni fond, utjelovljenje nemoći u velikom stilu. MMF zna da više ne može financirati vlade koje boluju od teškog monetarnog proljeva. No, nema ni pozitivnu alternativu. Dosadašnja politika MMF-a bila je obilježena uvijek istom procedurom: jeftin novac u zamjenu za obećanje određene vlade, vezano za stabilizaciju proračuna kroz kresanje izdataka i povećanje poreza. Doduše, te su mjere u pravilu kočile gospodarski razvoj i izazivale socijalne nemire, ne osiguravajući istodobno dugotrajno poboljšanje budući da su temeljni uzroci problema ostali nedirnuti: riječ je o korupciji, pretjeranoj birokratizaciji, protekcionizmu i populističkoj tradiciji koja je posebno u izbornim godinama silila na maženje određene biračke klijentele na račun države. Ta bi se tradicija u pravilu gotovo uvijek pokazala jačom od odluke o štednji, potkopavajući djelotvornost privatnih poduzeća i rezultirajući sve većim porezima i posljedičnim pojačanim izbjegavanjem poreznih obveza. Kada bi pak sve to postalo prevelik financijski teret, MMF bi ponovno morao uskočiti novim novcem. Razumljiva je i ispravna nespremnost da se i ubuduće olako dodijeljenim kreditima ohrabruje 'neodgovorna gospodarska politika', kao što je izjavio američki ministar financija O'Neill. No, ni stroža praksa MMF-a neće zasada potaknuti bolje rezultate. Općenito vlade naprednijih zemalja znaju kakva je vrsta gospodarske i financijske politike 'odgovorna' za takav razvoj događaja. No, one također znaju da u slučaju sumnje moraju ipak izabrati politički oportunu opciju kako bi ostale na vlasti. Zahtijevati od zemlje koja se nalazi u poznatoj gospodarskoj nevolji da se odmah počne odgovorno ponašati značilo bi zahtijevati od nje da radikalno prekine s tradicijama svog političkog sustava. Dakle, to bi značilo tražiti od Argentine - ostanimo na tom slučaju - da dugoročno postane u najmanju ruku - recimo - Španjolska. Tako nešto nije nemoguće ali je vrlo malo vjerojatno. Usprkos tome, upravo je Argentina pokazala da je spremna odvažiti se na određeni napredak: mudro uočivši vlastite nedostatke, ta se zemlja u prvoj polovini devedesetih godina sama odrekla dijela svojih suverenih prava - povjerivši svoju financijsku politiku američkoj središnjoj banci i prodavši ključna poduzeća inozemnim vlasnicima. Nakon toga ponovno se prepustila nekadašnjoj bezbrižnoj komociji u kojoj su se dugovi povećavali više od gospodarskog rasta. Danas se svi akteri suočavaju s ruševinama svoje politike. Polako sviće spoznaja da čak ni organizacija poput moćnog MMF-a ne može odvesti neku zemlju u blagostanje niti je spasiti od propasti. Ključ blagostanja leži isključivo u samoj toj zemlji, u njezinim tradicijama i institucijama, u razvijenosti pravne države i otvorenosti, u načinu na koji politička kasta povezuje maksimizaciju glasova s odgovornošću (...)", upozorava na kraju komentara Michael Prueller.